Brijac Ne mogu vjerojvati koliko smo u to vrijeme manje imali, a opet po tom osjećaju, želji za igranjem i sreći izgleda kao da smo imali 100x više nego danas.
Žao mi je ovih novih generacija koje to nikad neće iskusiti.
Uvijek, u svemu, ljudi su više očarani nedorečenim, neznanim, maštanim potencijalom nečega, nego samim ostvarenjem, znanjem i imanjem.
Video igre i internet su otišli predaleko u racionaliziranju, pojašnjavanju i objašnjavanju svakog detalja i ubile su tu čar, novog, misterioznog i nikad uhvatljivog.
Tu situaciju po meni najbolje ikada opisuje scena iz TLOU2 gdje Ellie zamišlja da je astronaut. U brutalnom svijetu u kojem nema luksuza niti da maštaš a kamoli da imaš, ona na momenat postane astronaut. Tu se vidi koliko toga zapravo imamo, i koliko bi mogli postići da nismo idioti, ali smo idioti.