Išao sam legnuti jer radim ujutro i jebeno reko prelistati fejs brzinski i vidim na profilnoj jedne moje obiteljske prijateljice sa kojom sam živio nekoliko godina sliku nje i njene mame. I udarim srce klasika, idem pustit komentar kad ono, 100+ komentara izražavanje sućuti. Trebalo mi je dobrih 30 sekundi da shvatim što se dešava jer taj trenutak kad mozak provari tako nešto je jebeno odvratan za psihu.
Nisam se dugo tako izurlao. Moja mama mi ništa nije htijela javiti jer sam tad dolazio s posla, htijela je pričekati do jutra.
ona i kćer su živili sa nama neko vrijeme dok sam bio manji. Bila mi je kao teta, a njena kćer kao starija sestra. Ona i moj pokojni otac najbolji prijatelji. HC humanitarac. Krasna žena. I iskreno nisam dosta dugo se čuo sa njom u zadnje vrijeme, jer eto ne znam, životne okolnosti or something. i mama mi je sad rekla da se patila sa rakom. Jebeni život. Samo ću reći u životu sam upoznao puno dobrih ljudi, ali ona je u mojim očima bila anđeo. Žena bez mržnje, koja se čitav život borila za one koji se nisu mogli boriti za sebe. Nismo imali istu krv u venama ali bila mi je obitelj.
proklet rak.
🙁
