fensisuperstar Znači ti doslovno sad stavljaš svako samoubojstvo ikad počinjeno i kategoriziraš ga kao da ga jebeno razumiješ
Ne radim to. Pokušavam ti pojasniti da ljudi koji se odluče na samoubojsvo ne misle da će im to rješit probleme.
Tvoja i bilo čija percepcija o tome je li osoba normalna ili nije ili dolazi iz normalne i stabilne obitelji je apsolutno nebitna. Ono kak se događa u glavi osobe je isključivo poznato toj osobi, drugi ljudi se mogu samo potrudit suosjećat, nitko tko nije bio u istoj situaciji ne može shvatit.
Osoba koja se odluči ubit je svjesna da se ide ubit. Da je nakon toga više nema. Ne misli da će joj sutra ujutro kad se probudi bit lakše zato jer se ubila.
fensisuperstar Znaš što isto odmaže? to što se nakon njegove smrti nekoliko fanova LP isto tako, s užetom, na isti način počinili samoubojstvo. Možeš ti reći da su svi oni bili psihički u kurcu, ali na kraju dana Chester je bio tu za njih u njihovim najtežim situacijama i onda je rekao bok, svi su oni rekli bok. Tebi je to naravno ok očito jer ljudska psiha je fragilna, oni nisu imali drugo riješenje, previše je to bilo za ishendlati.
Jedini razlog zašto se to dogodilo je zato što je samoubojstvo tabu tema. Vjerujem da svako zna za nekoga tko se ubio, bilo iz prve, druge ili treće ruke. To je dosta češća pojava nego većina želi priznati.
Ne razgovaranjem o tome se stvara ovakva situacija di ljudi traže odgovore kod depresivnih umjetnika i idola i na kraju sljede njihove postupke.
O tome, općenito o mentalnom zdravlju treba učiti ljude, a ne zatrpavati pod tepih da se netko ne bi osjećao inspiriran, jer za neke dovoljno inspiracije ima posvuda.
fensisuperstar Mali je bio sasvim normalni klinac koji se btw pokušao već nekoliko puta ubiti
Pročitaj ovo i probaj skužit kolko je apsurdno.
fensisuperstar Objasni mi doktore Woodie. Zašto se mali ubio, bez ikakvog poremećaja, bez ikakvih tragedija u obitelji. Zdrav mozak, zdravo dijete, zdrava okolina, dobri roditelji, dobar odgoj, bez psihoza, neuroloških poremećaja. Išta što bi tom klincu dalo jedan jebemti da se želi ubiti.
Ti ne znaš kaj se s tim klincem događalo doma. Nitko ne zna osim njega. To kako nešto izgleda na površini je drugi svemir od onoga kaj se zapravo može događati.
Psihijatri i psiholozi nisu telepati pa da mogu čitat misli. Rade s onim što im se da i čemu dobe pristup.
fensisuperstar Sad, ja fakat ne mogu reći za tog klinca da je bio sebičan. Jer ovo je next level sjebanosti. Nitko nikad nije saznao zašto i kako je došlo do toga. Neću tvrdit da ne postoje ljudi kojima je mozak prso da jednog dana dobiju tešku psihozu izađu vani ubiju sebe nekoga. Ne pričamo o tome. To su ljudi koji su trebali primat pomoć od neke institucije. Ljudi sa PTSPom, bivše ime shellshock, primaju rehabilitaciju kroz nazdor. Sistem koji je očito isfejilao teško kod nekih.
Odogovaraš si sam na pitanja koja postavljaš.
fensisuperstar Ali kompa, igraš se sa sinom, i nakon toga staviš omču oko vrata. Taj trenutak je sebičan. Način je pogrešan. Taj trenutak je sjebao čitavu obitelj. Javnost, milijune fanova i nekim je fanovima dao taj push da naprave isto. Ti to možeš prihvatit da je ok, ja neću. Nikad.
Ja ne prihvaćam da je to ok, ne znam od kud ti takav dojam. Pričam ti o tome da su ti ljudi dovedeni do stadija koji mi ne možemo shvatit. Ljudi proživljavaju svakakve traume kroz svoj život, neki su pripremljeni da se s tim nose, neki nisu, neki su totalno prajmani da se roknu od strane dobro mislećih roditelja koji su svima na van izgledali brižni i puni ljubavi, ali su nesvjesno radili krive stvari i stvorili ljude koji misle da su problem svima oko njih iako se daju 150% svima i to ih crpi i svi im govore da davanjem sebe mogu dobit zadovoljstvo i uspjeh i onda se to nikad ne dogodi. I onda nakon davanja sebe i šikaniranja sebe i mržnje samog sebe odluče preuzet kontrolu nad jedinom stvari nad kojom mogu i uzet si život. To ni semantički nemre bit sebično.
Društvo nam svima nalaže da moramo bit ovakvi ili onakvi, ali postoje ljudi koji se osjećaju nesposobno da sami sebe ostvare kao osobe, bilo svojom krivnjom ili tuđom, bilo realnim traumama ili kliničkom iracionalnom depresijom koja ih čini ljušturama bez trunka nade i svaki pokušaj da to promjene im propadne. I to ljude prati kroz cjeli život, postigli ciljeve ili ne postigli i u kakvoj god životnoj situaciji bili.
Ako te zanima od kud vučem ovo sve, imam dva prijatelja koji su se objesili i preživjeli. Iz razgovora s njima i kroz vlastita iskustva sa depresijom i suicidalnim mislima sam izvukao ovakve zaključke.
Samoubojstvo je tragično. Uvijek će biti. Ali to da je sebično, možda u nekim slučajevima, ali kad zapravo porazgovaraš s osobom koja je to probala napravit i čuješ kaj one imaju za reć, onda vidiš da nije baš tak lako osudit tu osobu. Nema tog PTSPa ili fizičkih trauma koje su gore od apsolutne mržnje samog sebe, a koju su ti priuštili ljudi koji bi te trebali najviše voljet.
Na kraju, jedino kaj tvrdim je da suicid nije stvar oko kojih bi trebalo držat rigidne i tvrde stavove.
