Po krščansko-biblijskom svjetonazoru veći je grijeh ubit sebe nego drugoga.
Oni koji su to napravili dakle ubili sebe i pritom da su zrele osobe imaju jedan vid duševne bolesti. To je trenutak crnila u kojem ne vide nikakvog izlaza.
Susjeda koju sam poznavao iz viđenja a živjela je u susjednom ulazu počinila je samoubojstvo bacivši se sa 8 kata i pala je blizu moje garaže i još dugo je bilo tragova krvi i mrvice mozga, užas.
Ubila se jer nije vidjela izlaza. Imala je prije svega bolesnog unuka sa posebnim potrebama, sin ju nije šljivio te se ružno ophodio prema njoj a i sama je netom prije doznala da boluje od raka koji bi ju kroz neko vrijeme i dokrajčio i to je bio glavni okidač za samoubojstvo.
Bila su dva pokušaja samoubistva isti dan. Kod prvog pokušaja jedna druga susjeda ju je vidjela kako se penje na stolac ne bi li se hitila kroz prozor stubišta i nekako ju je uspjela odgovoriti od toga ali nije dugo potrajalo pa je pokušala ponovno i uspjela je ostvarit svoj naum.
Tužna priča na kraju svega i dugo sam još razmišljao o tome danu.
