Hellblade 2 ima emociju, snazne likove, pricu koja se poklapa sa stanjem glavnog lika, ali eto, combat je los, pa ne valja…
Iz PlayStationa tvrde da je budućnost u emocijama, a ne u grafici i vizualima
Igra služi da te zabavi i razveseli, u današnje vrijeme gdje se agende guraju u svaki oblik medija pogotovo u igrama, Nintendo je jedini koji je zadnjih 30+ godina radio igre kakve trebaju biti.
Sjetim se prvog MGS-a i umiranje snajpervolfa. Znate i sami ko je igral da likovi su izgledali kao da su rađeni na digitronu iz Buje-a. Di je grafika od tada pa do danas kao nebo i zemlja. Ali umiranje snajpervolfa je bilo najtužnije umiranje i to negativnog lika sa kojim sam suosjećal tak da nije do grafike.
Evo, to je ono što tebi paše. I načelno taj drugi tabor koji sam spominjao.
I da, i meni nekad paše takva "blesava" (no offense, to mi je više ko popcorn film koji je također čisto validna stvar u kojoj guštam) igra da me digne. Nekad mi paše Stellar Blade, nekad mi paše Civilization, nekad mi paše Shadow Warrior. Ali bome mi najviše paše kad me potakne na razmišljanje, promišljanje, divljenje, tugu, sreću, sve u jednom.
I upravo zato što danas imamo i takve igre, smatram da je gaming definitivno i vrsta umjetnosti.
Sad kad malo razmislim, ima nešto u tome. Igre koje su u meni izazvale jake emocije su rdr 1 i 2, mgs3 i 4. Takve igre kad prvi put završiš, osjetiš da su nešto dotaknuli u tebi i uvijek ti ostaju u sjećanju kao nezaboravno iskustvo.
Vrijeme je Sony da Bluepoint napravi ICO remake.
Tzereen Ali bome mi najviše paše kad me potakne na razmišljanje, promišljanje, divljenje, tugu, sreću, sve u jednom.
Ja sam alergičan postao na takvo što, da me takvo što zanima upalio bih si neki film. Naravno ima nešto u tome isto, ne kažem da nema ali to za mene nije više igra. Evo taman se sjetio prije godinu dvije prošao It Takes Two, blesava igra koja je bila GOTY bez iti jedne konkurencije. Jedan Baldurs Gate 3 koji jede sve druge igre za doručak nema niti približno toliko “emocija” koliko druge igre imaju, a nema joj nitko ravan. Super Mario Wonder od nedavno što je izašao, čista sreća i veselje. Dobra priča je uvijek dobro došla, ali daleko je bitniji gameplay, gameplay uvijek treba biti na samom vrhu.
prayer a vjerujem. jebiga. Zato i kažem da su načelno dva tabora. Iako nije crno bijelo i ima presijecanja između njih.
Meni je općenito emocija bitna za sve te grane umjetnosti koje gutam. Serije, filmovi, igre, knjige, glazba. Sve.
Ali opet kažem, uživat ću i u jednom Shadow Warrioru ko malo dijete. Ili još jednostavnije - u Solitaireu ili Sudokuu.
Još od 90-ih su se radile igre sa odlicnom pricom, likovima i emocijama, zato imamo klasike kao The Longest Journey (1999), Dreamfall, Dreamfall Chapters, Syberia…a i danas ih ima masu, Beyond two Souls, A Plague Tale, Tlou…na kraju krajeva je kljuc u kvaliteti i glavnom piscu koji treba imati potpuno slobodne ruke kreativnosti bez "corpo-imperativa".
StarFox_N Svaka čast na prezentaciji, priči i atmosferi ali gameplay ( i borba ako je dio toga ) je najvažniji u svakoj igri.
StarFox_N Slažem se s tim. Meni su najbolje one igre koje su mi probudile neku emociju.
Neka dobra priča, scena ili likovi koji su mi se urezali u pamćenje
StarFox_N Slažem se s tobom. Gameplay mi je uz priču i likove najvažniji segment.
Npr. nikada nisam previše razumio priču u Souls igrama ali gameplay mi je bio toliko genijalan (za moj gušt) da obožavam te igre.
Znaci ovisno o igri… u nekima je gameplay, u nekima prezentacija, u nekima oboje, u nekima fali "duša", jer Crysis ima i gameplay i prezentaciju
chono Dati ću ti primjer.
The Order 1886
Mislim da je priča originalna i odlična. Atmosfera isto tako. Stempunk setting jedan od najboljih ikad.
Meni osobno jako draga igra u kojoj sam uživao ali nikako je ne mogu svrstati u odlične igre.
Gameplay je jednoličan, plitak, QTE su fail i igra je baš prekratka.
Može ta igra meni biti najdraža ikad ali ako ću biti objektivan to je 7/10 i to nategnuto.
Evo teme za kolumnu: "Živimo li u doba 7/10 igara?"
yakuza_stinger da. I u dobu laznih 10 od 10
- Uređivano
StarFox_N mislim da bi, ja sam jako podlozan prezentaciji, dobrim dijalozima, prici i sitnim trenutcima koji stavljaju pecate. Od gameplaya ocekujem puno u nekim drugim zanrovima.
Primjer 1, koji 90% ljudi ovdje ne bi odigralo
Primjer 2, totalno nesto drugacije u kojem sam uzivao:
Pentiment
Primjer 3, nesto sto mogu peglat danima bez zamora i uz pregrst zabave, neovisno kakva je prezentacija:
Anno 1800, Manor Lords
prayer Po meni nikako, TLOU2 je najbolji primjer igre koja je remekdjelo i ranka bi je u top3 igri ikad, a cili playthrough je bio neka vrsta patnje bez obzira koliko mi je gameplay jebeno dobar nisam se zabavlja i mislim da je ta igra bas tako zamisljena.
Isto kao sta nije svaka muzika/film za zabavu ples i goodtime…
Ugl. imamo dovoljno primjera di su devovi uspili imati grafiku/story/gameplay/atmosferu na vrhunskom lvl-u, neznam zasto bi ubuduce trebalo biti drukcije.I nakraju krajeva, svi se ti elementi igre priljevanu jedan u drugi i medusobno se podizu.