Filipinci su skromni ljudi, naučeni ne imati ništa jer kod njih nije bajna situacija ali njihova ljubaznost nije proizašla iz toga već kućnog odgoja. Vrlo su pobožni ljudi u pravom smislu riječi što u startu znači da su bogobojazni i neće nauditi drugome i religija im je vrlo bitna a ne kao kod nas kad se obilježavaju vjerski blagdani pa čak se identificiraju kao vjernici a od toga pravoga ništa, jedno veliko 0. Priznaj ateista si i šlus.
Nikad neću zaboravit na moru vračajući se lokalni ljudi koje poznajem sa nedjeljne mise i u istom tom danu opsovali su Boga nekoliko puta pa i svojoj djeci a nemigu to ni napisati koliko mi je ružno jer im je to poštapalica.
Pitam se zar u crkvi ništa ne nauče o lijepom ponašanju pa i onda ako ti ne ide ništa od ruke.
Ne generaliziram ali u večini skučajeva takvi ljudi ne mogu biti bazično dobri.