wooddiebone Ono čemu bi društvo trebalo težiti je equality of opportunity, al to smo dosegli još devedesetih
Tko, gdje? 
Koje društvo je doseglo tu jednakost prilika?
Eto neki tamo neimenovani aktivisti su krivi što su odbacili već dosegnutu jednakost jer bi izgubili smisao postojanja, pa su dodali neke izmišljene stvari.
FAKAT.
Nije problem zapošljavati ljude po meritu. Logično je.
Problem je što nemaju svi istu priliku zaslužiti merit.
Drugi, još opasniji problem je što da društvo radi sa onima koji ne mogu, iz ovih ili onih razloga, zaslužiti taj merit.
Nije svako sposoban biti visoko efikasni, motivirani i angažirani stručnjak u svom polju, niti je potrebno.
Nekad treba samo broj ljudi, bez obzira na sposobnost. Nekad, jedan od takvih koje ti smatraš nezasluženo zaposlenima po kvoti, imaju perspektivu koja omogućuje napredak. Ali to nikad ne možeš saznati ako im ne daš šansu.
Društvo mora sadržavati prilike za mirno školovanje i praksu i za ove i za one. U tom kontekstu , takve bez prilike se olako deklarira nesposobnima, a automatsko odbacivanje na materijalnoj, rasnoj i spolnoj bazi je pravilo, zato zapošljavanje ovakvih ili onakvih manjina nije diskriminacija prema većini koja u startu bolje stoji.
Društvo, država, mora biti iznad često štetnih i nelogičnih procjena pojedinca i njegovog svjetonazora i u startu štititi i motivirati svakog svog člana. Inače društvo klizi ili prema kriminalu ili prema izdvajanju percipiranih "manje-vrijednih" pojedinaca što direktno vodi u najgore i najcrnje oblike društvenih uređenja kojima smo bili svjedoci.
Sad, u kapitalizmu, ili ovome šta mi zovemo kapitalizam, svaki vlasnik firme od obrtića do korporacije, želi da mu se država što manje miješa u posao i određuje mu neke kvote zapošljavanja. Svi bi htjeli imati super stručne i efikasne radnike koji bi što više radili za što manju plaću bez da se država upliće u njegovo malo carstvo.
I otkad je i kod nas prisutan veliki broj radnika iz Nepala i Bangladeša, vidi se da vlasnici firmi nisu rasisti, ali su eksploatatori, dok rasistima postaju nisko plaćeni radnici jer smatraju da im stranci uzimaju posao koji često ispočetka rade nekvalitetnije, ali daleko motiviranije.
Takav je i slučaj bio sa našim(i drugim) gastarbeiterima u Njemačkoj, koji se osim što nisu bili kvalificirani, se nisu htjeli integrirati u društvo, ali motivacija za zaradom je bila velika.
Sad smo mi Njemačka za Nepalce. Upravo zato što smo postali preskupi u vlastitoj državi i prefini za čistiti kanale, hotele i nositi hamburgere. Za dvije generacije neki od njih možda ovdje zasnuju obitelj i to neko hipotetsko dijete poželi praviti igre u nekom budućem hipotetskom hrvatskom video game studiju nakon škole i već vidim raspravu kako je to hipotetsko dijete zaposleno bez znanja i merita na rasnoj osnovi.
Edit: najjači zagovaratelji hardcore meritokracije redovito glasaju i zalažu se za političare bez merita za pretendiranu poziciju jer im paše njihova priča. 😉
