Zadnjih par mjeseci sam igrao samo linearne igre, pa rekao došlo je vrijeme za malo open worlda. I odlučio napokon odigrati Watch Dogs. Odigrao 5 sati zasad, prešao samo 3 glavne misije. Upijam malo Chicago i kako točno funkcionira igra, riješavam side stvari, stvarno ih ima milijun, hakiram, vozikam se, pucam (iznenađujuće dobro)… stvarno se jako zabavljam. Ali igra nema ono nešto. Usporedit ću je sad sa RDR2. U RDR2 se samo prepustiš, kreneš jednu stvar i to te odvede ka drugoj, trećoj, četvrtoj… izgubiš sate istražujući skrivene stvari, mapu uopće nisam upalio. Ovdje krenem riješiti side misiju. Riješim ju. Upalim mapu, vidim hotspot je blizu, idem to obaviti. Upalim mapu, pawn shop je nedaleko, e super, treba mi electronic partova. Obavim to. Upalim mapu, vidim fixer contract je na redu sad, idem riješiti to. Završim, upalim mapu, ajmo sad ctOS Tower riješiti da otkrijem još stvari na mapi. I tako ukrug. Ali nema šanse da se samo prošećem, naletim na neki trag koji nije označen na mapi i otkrijem neku kul side misiju ili side priču. Sve je nekako rascjepkano i nema fluidnosti. Kad odigraš nešto vrhunsko poput RDR2, počneš sve uspoređivati s tim i onda skužiš koliko su ostali razina niže.
Mislim ovo sad izgleda kao da se žalim previše, ali nije tako. Stvarno mi se jako sviđa igra, izgubit ću vjerojatno 70+ sati da pređem 100% igru. Ali već sad nakon par sati vidim da igra nema ono nešto gdje ću moći reći da igram nešto posebno. Ali tako je valjda i sa većinom igara kad iđeš uspoređivati sve sa samim vrhom gaming industrije.
