"In the crucible of history, one is either the hammer or the avail."
Od prvog trena kada sam vidio Quartet nadao sam se da će biti baš ono što očekujem. Međutim, čak ni uz moja očekivanja, ova me igra još uvijek uspjela iznenaditi.
Igru krasi prekrasni pixel art, sa pregršt boja i neodoljivom količinom šarma. Sve skupa daje takav lijep osjećaj nostalgije i podsjeća na neka prošla vremena. Pravi vizualni klasik žanra koji, unatoč svojoj arhaičnoj vizualnoj prezentaciji, skriva sve blagodati modernog gaminga,
Priča igre je začuđujuće duboka, zanimljiva i slojevita. Četiri različite priče, četiri različita heroja koji vode jednu bitku. Bitku za spas onih koje vole, za svijet koji su nekoć poznavali. Našu skupinu glavnih junaka čine Cordelia, moćna čarobnica koja se ne libi igrati prljavo i pokazati zube kada je to potrebno. Nikolai, pripadnik carske vojske koji biva bačen u grotlo političke korupcije i ratnih stradavanja, Ben, koji igrom slučaja (uz mnogo protivljenja) postaje neopjevani heroj te Alexandra, tek djevojka koja pokušava spojiti kraj s krajem kako bi bolesnoj majci priuštila kakav takav život. Uz četvero glavnih junaka dolazi još nekolicina likova od kojih je jedan čak i nilski konj (!!!). Svaki od likova je poseban, izuzetno živopisan i zanimljiv. Igra često puta zadire u vrlo teške teme poput ljudskog morala, želje za moći, užasa rata i etničkog čišćenja, seksualnog nasilja te neka druga, malo apstraktnija pitanja. Začudilo me kakvom lakoćom igra koketira sa takvom tematikom, bez da i na sekundu izgubi šarm.
Ono što mi je Quartet itekako pokazao je činjenica da neki, puno veći, studiji nemaju apsolutno nikakvo pravo zatrpati nas običnim, besciljnim fetch questovima. Quartet nema na stotine side questova, štoviše, samo ih je nekoliko, no oni su detaljno razrađeni, usko vezani uz likove a samim time se lako vežu i na glavnu priču. Sve skupa djeluje jako smisleno, homogeno i dolazi kao svojevrsna nagrada za uložen nam trud.,
Borba je klasični turn based i ona je zapravo, u svojoj jednostavnosti, jako duboka i strateški orijentirana. Postoje tri vrste napada, slash, blunt i pierce, većina neprijatelja je slaba barem na jedan. Igra također ima mogućnost promjene aktivnih likova tijekom borbe pa s time možemo taktizirati u nedogled. Uz to postoje i elementarni parametri pa je poželjno da i u tom slučaju taktiziramo kojim ćemo likom i kada udariti. Sve ono što turn based borbu čini toliko zanimljivom se nalazi u ovoj igri, na jednom mjestu.
Iako generalno nije teška, ima nekoliko dionica gdje se ipak treba malko pripaziti. Također, buffs/debuffs igraju ključnu ulogu, baš kao i ostatak negativnih statusa. Primijetio sam da je šteta koju moji likovi rade kudikamo veća ako neprijatelj ima nekoliko debuffova na sebi. Jako dobro razrađen borbeni sustav koji je, ponavljam, u svojoj suštini jako jednostavan ali opet izuzetno dubok.
Naravno, kako i priliči klasičnoj igri JRPG žanra, igra ima world map, i to prekrasan, ogroman world map. Igra je poprilično linearna no međutim, kada se jednom sve otvori dobijemo popriličnu slobodu kretanja po svijetu.
Igru krasi predivan soundtrack sa pregršt pamtljive i zarazne glazbe. Daje osjećaj velike avanture vještim isprepletanjem različitih žanrova poput jazza, rocka čak i klasike. Predivno iskustvo koje još i više ostavlja taj dojam prošlog vremena i nostalgije.
Ako bih morao izdvojiti neku manu, rekao bih da je izostanak jasnog popisa lokacija na mapi. Kada se otvori cijeli svijet i mogućnost putovanja po njemu, malo je teško pratiti gdje se nalazi koja lokacija, pa sam u nekoliko navrata lutao naokolo dok se nisam prisjetio ili (u više slučajeva) slučajno nabasao gdje trebam ići. Ovo je posebno osjetno u endgameu.
Quartet je igra koja mi je gotovo prošla ispod radara jer sam naprosto zaboravio da dolazi. Iako me prvi prikaz oduševio i iako obožavam igre ovakvog tipa, čak ni tada nisam očekivao da bi sve skupa moglo ispasti ovako dobro. Sve što od jedne JRPG igre želim, nalazi se ovdje - živopisni likovi, kompleksna priča, bogat svijet i pregršt sadržaja.
Za kraj, Quartet je dokaz da iza dobre i zabavne igre ne trebaju stajati milijuni uloženog novca, napucana grafika i visoka produkcija, već samo jasna, dobro razrađena i realizirana ideja te ljubav prema igrama. Sve ostalo pada u neki drugi plan.
