Ovaj tjedan se igra(lo):
Sunset Overdrive (PC) - Završio igru nakon 25h igranja, dojmovi ostali isti kao prošli tjedan. Jedino mi se nije svidjelo što su DLC-evi zbog priče u njima dizajnirani da budu igrani nakon prelaska glavne igre dok su sadržajem korisniji ako bi bili igrani oko sredine.
Oxenfree (PC) - Prvijenac Night School Studia, koji je od nedavno u vlasništvu Netflixa. Radi se o point'n'click avanturi u maniri Telltalovih igri poput The Walking Dead, Wolf Among Us, Tales from the Borderlands, itd. (što ne čudi kad studio čine veterani Telltale-a i Disneya), a radnja prati grupicu tinejdžera kojima se tijekom druženja na zabačenom otoku i prčkanja po radiju počinju događati čudne stvari. Igra mi je na početku bila zamorna (što zbog sporosti kretanja likova i nedostatka fast travela , što zbog uvoda koji po scenariju i dijalozima liči na epizodu neke tinejdžerske serije) ali mi je postala zanimljivija kak se radnja razvijala. S gameplay strane, dvije bitne stavke su interakcija s okolišem pomoću radija (što uključuje traženje točne frekvencije radi komunikacije ili otvaranja raznih vrata) te mogućnost izbora odgovora i rečenica tijekom razgovora s drugim likovima što utječe na međusobne odnose i na sam završetak igre. Fora mi je što postoji achievement za prolazak igre bez izgovorene riječi. Voice acting je solidan, a soundtrack pridonosi atmosferi. Igra je kratka (oko 5-6h) no zbog više završetaka može se igrati više puta. Nedavno je najavljen i nastavak pa ćemo vidjeti kako će to izgledati.
Iconoclasts (PC) - Magnum opus Joakima Sandberga, indie developera koji radi igre od 2006-te. Igra je bila u razvoju 7 godina te sve u njoj (programiranje, soundtrack, zvukovi, priča, dizajn likova, nivoa, itd.) je djelo jednog čovjeka. Radi se o 2D Metroidvaniji u kojoj preuzimate ulogu cure koja želi biti mehaničarka u svijetu u kojem svatko ima zadano zanimanje te devijacija od toga je kažnjiva smrću. Priča je ozbiljnog tona, a njeni glavni motivi su uloga pojedinca u društvu te slobodna volja, što, s obzirom na izgled igre, nisam očekivao (ali sam mogao zaključiti po naslovu). Igra stilom podsjeća na igre iz SNES ere te se svakako mora pohvaliti njen pixel art koji je melem za oči, osobito u pokretu. Uz to, htio bi pohvaliti i borbe s bossevima u igri; skoro svaka ima neku unikatnu mehaniku. Trenutno sam na pola puta, ali za sada mi se sviđa. Konačni dojam javim iduću nedjelju.