The Legend of Heroes - Trails in The Sky - First Chapter
Upravo zavrsio ovo, creditsi bas prosli pa rekoh brzo idem pisat dok je jos svjeze.
Kakva je ovo igretina! Tko nije igrao ne moze niti naslutiti. Pa da malo pojasnim, uzmite sarm prve Grandie, pricu FFTactics i prstohvat atmosfere iz Xenogears. Mozda je sada malo jasnije. No, da zapocnem.
Graficki igra sigurno ne moze kotirati visoko, ali nosi svojstven sarm. Dizajn monstera je nekako bezlican i zapravo se niti ne vide dobro zbog polozaja kamere. Modeli likova, eh, standardni sprajtici u 3D.
Glazba, ugodna, ima svojih trenutaka ali nije nesto posebno upecatljiva. Voice actinga gotovo da niti nema ako izuzmemo umiranje u borbi ili prizivanje specijalnih napada.
Prica je fantasticna. Nije najoriginalnija niti prva koja se bavi tom tematikom no zasigurno zasluzuje da joj skinem kapu jer je ispricana perfektno. Jedna od onih koja vas drzi prikovane uz stolac dok ne otkrijete sto se ovdje zapravo zbiva. Radnja je smjestena u kraljevstvo Liberl koje je prije svega 10 godina pretrpjelo strasnu invaziju od strane susjednom carstva i jos uvijek lize duboke rane koje je rat po njega ostavio. Prica se vrti oko dvoje junaka koji igrom slucaja zapocinju svoje putovanje u nadi da izvjezbaju svoje sposobnosti i postanu profi Braceri (civilna vojska), no bivaju uvuceni u ostru politicku borbu za preuzimanje trona. Pa je tako ovdje sve puno dvostrukih agenata, prikrivenih identiteta, tajni, podmetanja, manipuliranja.
Ono sto mi je bilo fantasticno je cinjenica da svaki lik ima svoj vlastiti razlog koji ga pokrece. Svatko ima neku svoju tajnu i igra vlastitu igru (cak i glavni lik koji je mistican do samoga kraja). Tako nikada necete znati kome mozete vjerovati i tko vam zapravo zeli pomoci.
Druga stvar je humor. Igra OBILUJE humorom i znalo mi je zaista izamamiti osmijeh na lice. Nema onog prenemaganja koje je primjerice prisutno u FF-u i koje mi ide na zivce. Ovdje je humor puno suptilniji i ponekad se mora citati izmedu redova da bi se shvatilo sto likovi insinuiraju (Oliver i njegove (homo)seksualne sale, primjerice).
Likovi su zivopisni da ne mogu biti zivopisniji (iako, teskog srca moram priznati, neki su tipicni anime klise) pa dijalozi znaju biti poprilicno zanimljivi. Kad vec spominjem dijaloge, zacudilo me sto ima toliko teskih rijeci i psovki. Nebih to ocekivao od igre koja toliko zraci sarmom.
Sustav borbe je jako zanimljiv i strateski nastrojen. Borba se odvija na odvojenom terenu po kojem se likovi mogu kretati. Prilikom odabira opcije Attack lik se sam pomice do najdalje tocke do koje mu standardni strategy RPG grid dopusta. Ovdje nastupa dubina ovakvog sustava borbe jer primjerice udaljavanjem lika od gurupe mozemo ostatak ekipe zastiti od neke wide-range magije pa tako ima dosta mogucnosti za strateske manipulacije. Nema random encountera (Bogu hvala na nebesima, ubio bi se da mi dode jos jedna igra s time) pa lako mozete zaobici borbe. Nije preporucljivo, buduci da igra ne njeguje grindanje pa svaka borba dobro dode. U pocetku sama igra djeluje nebalansirano jer nepriatelji oduzimaju previse HP-a, shopovi su izuzetno skupi ali se sve nekako popravi kad jedom igra krene. Takoder, kad vec spominjem shopove, ekonomski susutav unutar igre je super izveden. Novac se ne dobiva pobjedom u borbi vec obavljanjem svakojakih misija. Ako vam to nije dovoljno, uvijek mozete zamijeniti elementarne kristale za novac. Kristali se dobivaju iz bitaka i sluze za kupnju carolija i nadogradnju spravice za prizivanje istih. No oni se lako skupe pa zamjena za novac ne pada tesko.
Zakljucak koji sam na kraju igre donio jest da je ovo samo prvi chapter (no shit Sherlock, nije da mi je naslov to stalno govorio) i da se sve nastavlja u sljedecem pa se sada bacam u potragu za njime. Pozelite mi srecu.
Cheers!
