Manje je više, više je manje, manje je manje, više je više...
S politikom ajmo sve dići na novi nivo, Insomniac si je zadao posla, realizirao i vrlo vjerojatno postavio nove standarde u gaming industriji...
Svi znamo tko je Insomniac i što je u stanju napraviti s igrama i do koje ih je razine te visine u stanju dovesti. No da će M's SM2 biti u svakom pogledu bolja i veća igra od predhodnika, to je zaista impresivno i nadasve jako velik zalogaj. Iskreno sada s odmakom od mjesec dana od prelaska igre moram priznat da su mi obje tu negdje i koliko god ova "dvojka" bila u svakom pogledu upgrade, prvi je prvi; prvi je ledolomac, prvi se pamte! Isto tako, ne znam da li je do mene, ali tamo do nekog sedmog ili osmog sata u igri nisam baš primjećivao zašto svi toliko igru dižu u nebesa i po čemu je baš toliko dobra i impresivna. Tek nakon tog nekog "uvoda" krenule su spektakularne scene, set pieceovi koji su jedni od najboljih u povijesti gaminga, pa odlične misije, antagonisti i naravno cast likova. Igra zaista izgleda u toliko scena nadnaravno lijepo i cijeli taj setting je vrhunski pogođen pa čak bi i od susjeda posudio riječ, pa rekao prevazišao je i onaj filmski univerzum. Modeli likova, izvođenje svih akcijskih scena u animacijama i u gameplayu, toliko ostavlja bez daha i misliš si do kuda je taj gaming dogurao s vizualima i sa mogućnostima unutar game enginea. Priča mi na momente djeluje jako jako dobro, osmišljeno i napisano vrhunski, dok u par situacija mi je bilo oh ne prokleta woke kultura i zadovoljavanje današnjih standarda gledišta i stavova mainstreama. Ali ajde, to nije izraženo u velikoj mjeri u odnosu na veličinu igre, pa se može progledati kroz prste. Ova megauspješnica zvana Marvel's Spider Man 2 je malo više od jedne glavne priče; Insomniac se odlučio malo začiniti stvari i protegao je kroz igru mnoštvo odnosa stvorivši kompleksnu mrežu tko s čime, s kime i zbog čega, tako da su svi likovi zastupljeni dovoljnim "screen timeom" i to je bio dobar potez. Sada je sasvim jasno koliko je Miles Morales bio potrebna igra i koliko je to zapravo savršena igra da nas uvede u ovu MEGA igru koja je stvarno bio jako jako jako velik projekt. Jesam li spomenu koliko je prokleto lijepa igra?
S vizualne strane na mene je jak utjecaj imao medeni mjesec u NYC-u u listopadu, pa mi je igranje ove igre bilo baš wow s te strane, jer znaš koje si sve lokacije u gradu posjetio, a sada navigiraš spajdermene u toj istoj velikoj jabuci. Naravno nisu rekreirali grad jedan kroz jedan, ipak je tu puno previše toga i na kraju krajeva hrpetinu toga i ne smiju staviti u igru, no velika većina zgrada, mostova i svega ostalog je baš onako kao što je to tamo. Velim, jako me obradovalo to što sam odmah nakon tog putovanja bio bačen u igru i osjećaj je predobar. I dalje igra pati od repetativnog sadržaja, no jako puno toga sporednog sam prešao upravo u tih uvodnih desetak sati, pa kasnije kada sam ozbiljno krenuo s pričom, nisam se previše zamarao oko side questova i mini igra. Ono hvatanje NPC-eva s autom su fakat već izreciklirali toliko da sam namjestio automatski QTE samo da se ne zamaram s time, pa nek animacija odradi svoje. Posebno su mi bile dobre one vertikalne misije sa više razina u napuštenim zgradama preuzetim od Kravenovih divljaka. Tu je stealth dosta briljirao i kada se razvuče mreža po cijeloj lokaciji, milina ih je tamanih i umrežit bespomoćne ko šunke da vise te da se suše. Isto tako mi je brutalno bilo kada bi se u akcijskim sekvencama gameplaya se pridružili pojedini naši prijatelji pa bi tu bilo i zajedničkih comboa i finishera. Finisheri su dakako impresivniji i spektakularniji za dvije razine i to stvarno bolesno dobro izgleda. Vjerujem kada bi netko ko je antigamer vidio to u punom sjaju da bi i njega zaintrigiralo malo.
Posebno mi je bilo dobro odrađeno dionica s MJ, gdje za raliku od prvog djela, taj gameplay dio s njom je kudikamo zanimljiviji i zabavniji. Baš sam dojma da su napravili savršeno izbalansiranu igru, s hrpetinom neprijatelja, raznih priča, odnosa, hrpom sporednih stvari, da se za apsolutno svakoga moglo pronaći nešto. A onaj ko cijeni sve to, njemu su zagarantirana barem dva dana gameplaya, budući da je meni trebalo 35 sati, a još mi je ostalo razno raznih pizdarija koje sam si ostavio. Za hrpu likova za koje nisam imao pojma da bi se mogli ovdje u nastavku pojavit su se pojavili. I baš su igru napunili s negativcima da ih ne može nedostajati. Ono što meni osobno možda predstavilo i postavilo zamku je baš hrpetna toga što je super; igra mi je previše super i više sam bio zadovoljniji na kraju s predhodnikom ili Miles Moralesom, jer ova igra je na MEGA steroidima i svakih par sekundi se desi nešto WOW i onda je previše previše, a taman izostane; nezz jel mogu to ikako objasniti, ali zato joj nedam čistu desetku ili 100; previše mi je. Možda drugi prelazak bude ocijenjen sa maksimalnom ocijenom, ali svega mi je tu baš malo too much.
Zadnjih četri ili pet sati priče je toliki fest boss borbi da mi je baš zamorno kod svakog bilo proći tri runde prije nego li ga riješim i onda sam tu opet došao do osjećaja ponavljanja i to me full smorilo. Naravno sve te borbe su jako bile dobre, ali kada krenem u onaj fiktivni svijet što se nudi kao sidequest i kada to sve odradim uz sve akcijske scene koje vidim u animaciji ili gameplayu, malo mi se kasnije zavrti u glavi. Ali možda je i do mene pa starim. Vjerujem da ću se odmoriti od igre do dolaska DLC-ova za istu, pa ću samo njih prekucati, ili pak sve ostavim za jedan odmak od godinu/dvije pa da bude još bolji osjećaj. Možda mi je i start igre nekako prespor pa je sredina i pogotovo kraj same glavne priče urnebesno napet, no da pejsing igre mi je definitivno njen najveći problem. Ali bogata bila ona igra koja pati od ovakvih problema. Iznenađen sam kaj nisu pobrali niti jednu važnu gaming nagradu za igru, no eto. Za kraj posljednja meni četiri screenshota...
