Odigrao sam nedavno DS Directors Cut, prvi prelazak igre i koliko god je vizualno i tehnički igra vrhunska, a scenaristički intrigantna i zanimljiva unatoč meni previše ekspozicije, toliko je gameplay loop bio jebeno dosadan da sam na momente s kontrolerom kuckao po glavi
Death Stranding 2 - Day One preorder 100%
ThomasAAnderson gameplay u DS više potiče na neki self-reflection dok slušaš odličnu podlogu od Low Roar i Silent Poets i prolaziš potpuno nenaseljene i neprohodne prostore. Ekspozicije je doista previše na samom kraju igre. Nadam se da je Kojima napokon nadišao potrebu za višesatnim skidanjem slojeva sa priče ili velova sa igračevih očiju. Ja vjerujem da je njemu teško završiti priču, zadovoljiti se u jednom momentu i napraviti cut, ima potrebu sve potanko objasniti i to vjerujem zbog kulturoloških razlika između onoga šta želi reći i američke+ publike koja ne može prihvatiti ili registrirati nedorečeno, implicitno i neopjevano.
Day one ofkors, to je Kojima
Al zašto se zove "On the Beach" 
Kao naslov nekog lošeg tinejdžerskog filma.
Death Stranding 2: Beach episode 
Fenix objašnjeno je negdje što znači On the Beach, valjda je termin iz nekog filma, tj. naziv filma u kojem se ljudi spremaju na smak svijeta uz već ono značenje Plaže iz igre.
Interesantan detalj u traileru je i opis katrana kao punog amino-kiselina, kao svojevrsne primordijalne juhe iz koje nastaje novi život. Zanima me vidjeti što to znači za ljude. I također objašnjenje zašto se te masovne ekstinkcije događaju. Interesantno je da je u svih 5 dosad, uvijek bio jedan predstavnik superiorne vrste na planetu onaj koji pokrene totalno istrebljenje.
ako nekog zanima
Genesis brine me ovo "part 1"
Moja najveća zamjerka igri je prekomplicirana priča, odnosno, prekomplicirano prezentirana priča. Čak i za Kojimu. MGS se već nekako polovi, a ako i ne, nakon prelaska barem imaš osnovnu ideju što, kako i zašto i sama ta površnost već je jebena sama po sebi.
Za DS sam igrajući vodio bilješke i opet sam se osjećao kao glupan na kraju. Da, DS je također uspio donekle stvoriti kult, osnovna ideja je dobra i intrigantna, ali KP je fejlao u prezentaciji
Fenix priča zapravo nije komplicirana samo ima dosta neobjašnjenog, što će se obraditi u drugom dijelu.
Ne pomaže ni to što je svaki Kojimin glavni lik, tj. avatar igrača u svojoj biti samo to. Njegovi glavni likovi su tip ljudi kojima se stvari događaju i sve što saznaju je ono što igrač može saznati onog momenta kad i oni. Kako sam i opisao u svojoj analizi MGS V. Jedino u toj igri je donekle odstupio od tog pravila gdje je sam igrač mogao birati kad će primiti ekspoziciju.
Njegovi glavni likovi ne donose odluke svojom voljom, nego su bačeni iz situacije u situaciju. Samo i tek na kraju DS1 Sam odlučuje i to je naglašeno.
Može se reći su njegovi glavni likovi samo medij, transportno sredstvo za priču. Iako su mu igre iz trećeg lica, zapravo su iz pravog prvog lica.
I to je jedan od razloga zašto njegove priče djeluju komplicirano uz činjenicu što skoro nikada ne pokazuje događanja oko sporednih likova i posebno antagonista bez prisustva glavnog junaka
somethingwrong bas me zanima gdje je to vidio za glavnog lika 
chono vjerojatno aludiraš na Half Life, ali zaboravljaš da je MGS bio prije
somethingwrong je, ali ima li zaista u jedinici ovoga sto pises? Mislim da ne bas
Sam naziv je možda i nebitan jer ak je neko zavolio DS1 već je unaprijed kao budući kupac kupljen i nabavit će i drugi dio.
Naslov mi je lud svakako a čitava prva je bila luda ustvari vanserijska, to je umjetnička sloboda. Naš Ozbiljni Sam kao igra (serijal) je šašava pa je našla put do svojih poklonika.
chono sad bas gledam i prvi Half life je izašao mjesec+ dana nakon MGS1 1998. Znači nije nitko prepisivao. Haha
Kojima je to krenuo MGS raditi kao neku svoju verziju američkih akcijskih filmova i onda je sve više i više ubacivao neke pomaknute teme, ali da i prvi MGS je takav gdje je glavni lik lutak. Što je znakovito kad vidiš lutka u DS2
️
