Objektivnost recenzija i subjektivnost dojmova
Sterlok Recenzija je sama po sebi objektivna jer je riječ o kritičkom osvrtu. Ako značajan utjecaj na konačan sud ima subjektivni doživljaj, onda se to može nazvati ili lošom recenzijom ili se uopće ni ne zove recenzijom.
Ima dobrih, ima loših recenzenata. Poanta je da previše ljudi traži mišljenje koje validira njihov doživljaj. Zbog toga ne vole kada je neki recenzent kontra njihovog suda. Tada je najlakše samo reći da je to još jedno mišljenje jer nije najjednostavnija stvar argumentirano kontrirati nečiju recenziju. Ignoriranje problema ih ne riješava.
Fico nikada nisam uživao u nekoj igri jer su recenzije bile dobre. Nikada nisam odustao od neke igre jer su recenzije bile loše. Ili je igra meni dobra ili mi je loša bez obzira na sva mišljenja ovog svijeta. Recenzije su mi samo info, ne mjerilo bilo čega. Info obično napisan od elokventnijih pojedinaca koji se znaju izraziti iznad prosjeka, ali to je to…samo još jedno mišljenje. I nema šanse da mi itko promjeni moj stav ma koliko se trudio, mislim tako zadnjih pedeset godina i misliti ću do smrti 
Fico Recenzija je sama po sebi objektivna jer je riječ o kritičkom osvrtu. Ako značajan utjecaj na konačan sud ima subjektivni doživljaj, onda se to može nazvati ili lošom recenzijom ili se uopće ni ne zove recenzijom.
Ali kritički osvrt je isto subjektivan. Ovisi o iskustvu, znanju i interpretaciji onoga tko ga piše. Da se u obzir uzimaju samo činjenice bilo bi nemoguće napisat 2 kritička osvrta sa suprotnim stajalištem, a to nije istina u književnosti, filmu, a ni igrama. Ako nakon igranje iste igre dva recenzenta imaju potpuno suprotne zaključke, kako je i jedna od njihovih recenzija objektivna?
Obično se ljudi vežu uz nekog recenzenta koji ima sličan ukus kao što je i njihov, i onda vole pogledati kad se netko eksponiran slaže sa njihovim mišljenje jer im to boosta ego. To je cijela poanta recenzenata i recenzija i razlog njihovog postojanja. Po meni jedno od parazitskih "zanimanja" gdje ti ocjenjuješ tuđe djelo, zamisli nek se recenzenti ne naljute, valjda su spremni na kritiku
Vidim da i dalje ne shvaćaš o čemu je riječ. To što si ti uživao u nečemu ne govori o kvaliteti, već o tome da ti je to nešto sjelo. Sori, ali to ne čini igru kvalitetnom. Ja nisam uživao u Soulsborne igrama. To ne znači da su loše jer mogu vidjeti kvalitetu u raznim segmentima. To samo znači da nije igra za mene.
Sterlok I nema šanse da mi itko promjeni moj stav ma koliko se trudio, mislim tako zadnjih pedeset godina i misliti ću do smrt
Ne znam kaj bih više rekao osim da je ovo baš tužan stav.
sanzo Ali kritički osvrt je isto subjektivan. Ovisi o iskustvu, znanju i interpretaciji onoga tko ga piše. Da se u obzir uzimaju samo činjenice bilo bi nemoguće napisat 2 kritička osvrta sa suprotnim stajalištem, a to nije istina u književnosti, filmu, a ni igrama. Ako nakon igranje iste igre dva recenzenta imaju potpuno suprotne zaključke, kako je i jedna od njihovih recenzija objektivna?
Vrlo jednostavno. Uzmi dvije kontrirajuće recenzije TLOU2 i vidi i sam.
Kritički osvrt ne može biti subjektivan, sam termin to govori. I sam si napisao da ovisi o iskustvu i znanju, to je nešto što je mjerljivo. Interpretacija nečega je puno subjektivnija i tu se može pričati o shvaćanju određene priče što ne bi smjelo imati značajan utjecaj na konačan sud (idealno ne bi smjelo imati nikakav). Međutim, dijalozi mogu biti prirodni, a mogu biti forsirani. Glasovna gluma može biti tečna, a može biti drvena. Grafika može biti lijepa, a može biti i ružna.
Ponovit ću što sam napisao gore. Ako imate skalu od 1 do 10 s polovičnim ocjenama, subjektivni će dojam biti ona razlika između 8 i 8.5. Objektivni sud će biti ona razlika između 2 i 8.
Ne volim ovo pretvaranje da ne postoji objektivnost samo zato što ju neki nisu sposobni ili voljni prihvatiti.
A žao mi je kaj sam te rastužio ;D
Tzereen Mrzimo Abby
Ko je mrzi, kaj ti je?
Brijac Kako je Ellie, djevojka od 50kg, neobjašnjivo prevalila toliki put do kalifornije isto bolje da ne komentiram.
Da je bila glomazna od svojih 100 kg ne bi nikad prevalila toliki put ili bi pješačila godinama. 
Ionak je to njihovo putovanje trajalo mjesecima barem je u prvom TLoU bilo tak kad su se izmjenjivala godišnja doba.
Fićo je napisao par jako dobrih stvari ovdje. Apsolutno ga kužim i u potpunosti se slažem.
Zadaća recenzenata nije nimalo trivijalna kao što mnogi od vas smatraju. Da, kužim da su vas razočarali mnogi pristrani i nedosljedni recenzenti, ali nisu svi takvi.
Tzereen ACG
ACG je super jer ti prikaže detaljno i opširno kakva je igra, što opet ne znači da će ti biti loša/dobra na kraju krajeva. Vidiš i sam da se čovjek suzdržava od nekih čvrstih ocjena, nego ne diraj, kupi ili kupi na popust. Kad vidim recenziju i ocjenu 87/100 dođe mi da se popišam.
Objektivnost apsolutno postoji i tu nema neke rasprave.
Jedini koji tvrde da objektivnost ne postoji su oni koji sami ne mogu objektivno sagledati stvari.
Čitava znanost i tehnologija se temelje na objektivnosti, a recenzije bi trebale biti znanstveni pregled neke igre gdje se uzimaju predodređeni kriteriji po kojima se onda sudi o igri. Svaki od tih kriterija bi kvalitetan recenzent trebao moći objektivno opisati u kontekstu šire industrije.
Subjektivni recenzenti jednostavno nisu dobri recenzenti isto kao što subjektivni znanstvenik nije dobar znanstvenik.
To ne znači da dobar recenzent ne može ili ne smije imati svoje subjektivno mišljenje. To samo znači da bi ga u svojoj recenziji trebao jasno odvojiti od objektive i čitateljima ili gledateljima jasno dati do znanja da se radi o subjektivnom mišljenju. Dodatno, to subjektivno mišljenje bi trebao moći argumentirati u par rečenica i priložiti primjere zbog kojih je do tog mišljenja došlo inače se ne radi o mišljenju nego o osjećajima kojima u recenziji nije mjesto.
Ja prihvaćam svaku dobro argumentiranu kritiku na račun narativa u TLOU2. Apsolutno, igra nije ispunila narativna očekivanja jako puno ljudi, ali ne znam od kada je postala obaveza storytellera da zadovolji očekivanja i mislim da svi koji sude o kvaliteti pisanja, a kao argumente koriste svoja subjektivna očekivanja i nezadovoljavanje istih, nisu niti sposobni dati relevantno mišljenje o igri.
Takvih ljudi je sve više, na žalost ne samo u igrama nego u svemu.
Znanost se temelji na dokazima i na obaranju dokaza. Znači recenzenti su sad znanstvenici? Nisu čak ni profesori koji ocjenjuju svoje učenike za predavano gradivo. Recenzije su zabavno štivo.
Fico Vrlo jednostavno. Uzmi dvije kontrirajuće recenzije TLOU2 i vidi i sam.
Kritički osvrt ne može biti subjektivan, sam termin to govori. I sam si napisao da ovisi o iskustvu i znanju, to je nešto što je mjerljivo. Interpretacija nečega je puno subjektivnija i tu se može pričati o shvaćanju određene priče što ne bi smjelo imati značajan utjecaj na konačan sud (idealno ne bi smjelo imati nikakav). Međutim, dijalozi mogu biti prirodni, a mogu biti forsirani. Glasovna gluma može biti tečna, a može biti drvena. Grafika može biti lijepa, a može biti i ružna.
Ponovit ću što sam napisao gore. Ako imate skalu od 1 do 10 s polovičnim ocjenama, subjektivni će dojam biti ona razlika između 8 i 8.5. Objektivni sud će biti ona razlika između 2 i 8.
Ne volim ovo pretvaranje da ne postoji objektivnost samo zato što ju neki nisu sposobni ili voljni prihvatiti.
Ok, ajmo po redu jer vidim da će mi ovo bit zabavno.
Prvo, kritički osvrt u svojoj definiciji podrazumijeva dozu subjektivnosti. Naravno ta subjektivnost treba u velikoj mjeri bit potkrijepljena dokazima.
"Važno je zapamtiti da u kritičkim kritikama vlada interpretacija recenzenta. Međutim, on mora napisati svoje djelo u skladu s načelima nepristranosti, tj. Ne uzimajući u obzir čimbenike koji su izvan onih koji su prikazani u pregledanom radu."
Način na koji je to jedan od profesora na faxu objasnio je da svaki kritičlki osvrt koji napišemo mora imat u sebi dio svojeg autora, inače nije kritički osvrt, već samo prepisivanje činjenica. Dvije osobe mogu i trebale bi iz istih činjenica doć do bar donekle različitih zaključka, ako nemaš ništa svoje za dopridonijet, čemu si opće išao pisat kritički osvrt? Mogao sam pročitat izvore koje si koristio.
Samim time što donosiš svoju interpretaciju nečeg, to što si na pisao nikad neće bit u potpunosti objektivno i to je točno ovo šta pišeš:
Fico Ako imate skalu od 1 do 10 s polovičnim ocjenama, subjektivni će dojam biti ona razlika između 8 i 8.5. Objektivni sud će biti ona razlika između 2 i 8.
To je slučaj kod akademskih članaka jer se najčešće analiziraju stvari koje je puno lakše kvantificirat nego određene aspekte u igrama. Takav pristup funkcionira kad gledaš da li se neka igra vrti stabilno, koliko ima bugova, kakva je rezolucija… Tebi će možda dinamičko smanjivanje rezolucije utjecat malo više na dojam i tu ćemo se razić za par postotaka, ali kad su u pitanju aspekti koje je jako teško kvantidficirat te razlike mogu bit puno veće, a po meni puno više utječu na samu kvalitetu i dojam igre nego tehnički aspekti.
Fico Međutim, dijalozi mogu biti prirodni, a mogu biti forsirani. Glasovna gluma može biti tečna, a može biti drvena. Grafika može biti lijepa, a može biti i ružna.
Ovi aspekti mogu bit dobri i loši kako kažeš, ali postoji i cijeli spektar između toga. Lako je reć da TLOU2 ima dobro grafiku a Life of Black Tiger nema, ali kako ćeš odredit razliku sa Tsushimom? Koja je od njih "bolja" i po kojoj skali to misliš odredit? Ovisno o senzibilitetu igrača tu ocjena može varirat jako puno, Nešto što je tebi lijepo, drugoj osobi može bit odbojno. Glazba i voice acting so još gori šta se toga tiče. Kako ćeš kvantificirat da li je prava glazba puštena u pravom trenutku i time podigla dojam neke scene? Kako znaš za koga i na koji način je napravljen voice acting? Naši senzibiliteti oko toga su uglavnom usklađeni sa američkom produkcijom, ali nije u cijelom svijetu isto. Kako možeš objektivan kriterij uzet u tom slučaju?
Najgore od svega, kako ćeš kvantificirat i opisat koliko je igra zabavna? To je vjerojatno najvažniji aspekt svake igre, a ne možeš do toga doć čistim brojevima i analiziranjem. Često stvari koje potpuno odstupaju od pravila i normi koje su do sada u nekom žanru postavljene ispadnu iznimno zabavne.
Igre jesu skup nula i jedinica, ali su istovremeno i više od toga. Ako ih ocjenjuješ samo kao prvo nisi obuhvatio cijelu sliku, a što više osobnog dojma uneseš u svoju ocjenu to si dalje od objektivnog. Ne kažem da je nemoguće napisat objektivnu recenziju, već da bi takva recenzija bila beskorisna za većinu igrača i mogla bi se svest na "Igra funkcionira/ne funkcionira". To je izvještaj koji QA da developerima.
- Uređivano
Ajmo vježba za sve. Da vidimo koliko možete odvojiti svoje preference od ocjene nečega.
Navedite jedan film ili igru čiji žanr ne volite, ali se slažete da je dobro napravljen/a.
Npr. ne volim mjuzikle, ali Moulin Rouge je odličan.
- Uređivano
sanzo Ovi aspekti mogu bit dobri i loši kako kažeš, ali postoji i cijeli spektar između toga. Lako je reć da TLOU2 ima dobro grafiku a Life of Black Tiger nema, ali kako ćeš odredit razliku sa Tsushimom? Koja je od njih "bolja" i po kojoj skali to misliš odredit? Ovisno o senzibilitetu igrača tu ocjena može varirat jako puno, Nešto što je tebi lijepo, drugoj osobi može bit odbojno. Glazba i voice acting so još gori šta se toga tiče. Kako ćeš kvantificirat da li je prava glazba puštena u pravom trenutku i time podigla dojam neke scene? Kako znaš za koga i na koji način je napravljen voice acting? Naši senzibiliteti oko toga su uglavnom usklađeni sa američkom produkcijom, ali nije u cijelom svijetu isto. Kako možeš objektivan kriterij uzet u tom slučaju?
Nisam niti rekao da je riječ o binarnom odabiru i da je stvar toliko jednostavna. Mogao sam se raspisati u još stotine riječi da uđem u detalje, no čovjek bi očekivao da nije potrebno stvarno apsolutno svaku sitnicu raspisati.
Gledaš grafiku. Kreneš oko toga valja li generalno ili ne. Gledaš onda sitnice, gledaš dolazi li do clippinga, gledaš jesu li animacije lica dobre, gledaš jesu li sinkronizirane s onime što se govori, gledaš jesu li animacije tijela fluidne ili barem konzistentne s dizajnom igre, gledaš ima li tearinga, gledaš ima li .
Zvuk. Gledaš postoji li uopće zvuka u okolini. Gledaš koliko je prisutna glazba. Gledaš je li nametljiva dijalogu. Gledaš odstupa li drastično od scene (naravno da možeš procijeniti odgovara li heavy metal akcijska glazba nekoj romantičnoj, tonom intimnijoj i smirenoj sceni). Gledaš ponavlja li se stalno ista glazba ili je OST raznolik, gledaš je li glasovna gluma uvjerljiva (ako ne možemo o tome suditi, onda nema ni dobrih i loših glumaca), gledaš skače li dijalog s teme na temu, koristi li lijene klišeje unutar razgovora poput: "In english, please?", kad god netko kaže nešto tehnički zahtjevno, gledaš odgovaraju li tonom reakcije likova ili se vidi da su snimljeni u odvojenim kabinama u različitim periodima. Postoji spektar i pozicija na tom spektru se definira detaljnom analizom.
Najgore od svega, kako ćeš kvantificirat i opisat koliko je igra zabavna? To je vjerojatno najvažniji aspekt svake igre, a ne možeš do toga doć čistim brojevima i analiziranjem. Često stvari koje potpuno odstupaju od pravila i normi koje su do sada u nekom žanru postavljene ispadnu iznimno zabavne.
Ali… Neću kvantificirati zabavu… Ja mogu reći da je meni bilo zabavno, ali to apsolutno ništa ne vrijedi jer meni Dark Souls nije zabavan, a mnogima je. I to nimalo ne govori o kvaliteti igre, nego o mom ukusu. Govorit ću o gameplay loopu i o tome koliko mi je dugo trebalo da ga počnem primjećivati, govorit ću o tome kako funkcioniraju određeni aspekti gameplaya, usporedit ću sa sličnim igrama i govoriti o tome na koje igre najviše podsjeća, govorit ću o dizajnu levela, dizajnu neprijatelja, raznolikosti, scenariju borbe. Govorit ću o hrpetini toga što ne dobiješ iz trailera, nego višesatnim igranjem igre.
Igre jesu skup nula i jedinica, ali su istovremeno i više od toga. Ako ih ocjenjuješ samo kao prvo nisi obuhvatio cijelu sliku, a što više osobnog dojma uneseš u svoju ocjenu to si dalje od objektivnog. Ne kažem da je nemoguće napisat objektivnu recenziju, već da bi takva recenzija bila beskorisna za većinu igrača i mogla bi se svest na "Igra funkcionira/ne funkcionira". To je izvještaj koji QA da developerima.
Opet se uzima da sam rekao da je samo to ono što vrijedi. Isticao sam da igre nisu samo umjetnost, već da iza njih stoji i matematika. Recenzija igre bi na kraju trebala reći jednu jedinu i najbitniju stvar. Je li ta igra vrijedna novca ili nije. Za takvo što, suhoparni je pristup najbolji. Začinit ćeš ga s načinom pisanja, ali nećeš govoriti da ti se nešto svidjelo i da je stoga to i dobro. To je ono od čega smo krenuli u čitavoj raspravi i to je ono što ide kontra kritičkog razmišljanja. Meni je jedna od najdražih serija Sons of Anarchy. To ne znači da je ujedno i jedna od najboljih serija ikada. To samo znači da mi se svidjela. Gotovo.
Na kraju krajeva, ako smatram da nešto nisam sposoban recenzirati, ja to ne recenziram. Ne bi bio prvi put. Znam kada nešto ne znam i prepuštam onima koji to znaju. Da više ljudi to prihvati, možda bi i recenzije bile kvalitetnije, a ljudi ne bi pravdali nedostatak kritičkog razmišljanja iza ideje da je sve na svijetu subjektivno.