Tzereen Smeta me kaj možda i dalje ovaj tip umjetnosti nije prihvaćen da je u rangu ostalih, već se doživljava kao nešto blesavo.
Nekad je i mene smetalo ali ipak je to vrsta nekog hobija, zabave i u tom smislu me smetalo kad mi se negodovalo kad igram tipa ono: pak igraš te igrice, radije se uhvati pametnijeg posla ili prije bilo radije uči.
Možda se mnogi neće složit samnom jer sad kad to malo sagledam imali su možda pravo, jebiga istina je ali kaj se može, nismo još odrasli a možda nikad nećemo i igramo i dalje i igrat ćemo neko više neko manje.
Videoigrice. jer taj hobi je bio namjenjen prvenstveno djeci a zbog proklete zarade proširio se na odrasle ali su to ipak samo videoigre ili videoigrice.
I vjerojatno smeta mnogima ta riječ "igrica" kao zabava za djecu a mi smo odrasli i to su onda videoigre ali boli me k kak ko veli ali realno to je ipak u suštini zabava za mlade do max. 25g. i to sam možda veliki limit dao.
Ponekad kad se pogledam u ogledalo sa kontrolerom u rukama i naglavnim sluškama najradije bih se upucao jer pitam se pa koliko su nas degradirali kao društvo i pretvorili u neozbiljne ljude koji igraju nešto takvo pred tv ekranima u tim godinama, haloooo. Ali to je druga tema možda ovisnost o videoigrama i to bi trebalo otvorit kao zasebnu temu ali i ova ti je dobra.
A da su videoigre umjetnost, to je apsolutno točno.
Što sam stariji više me interesira njihova proizvodnja i da ih idem ja radit za druge nego da ih ja igram.