copy/paste jednog fb statusa:
Vrijeme je da malo sagledamo situaciju u Ukrajini i u ostatku svijeta u skladu sa novim okolnostima koje su se dogodile, pogotovo one političke.
Zamjetno je da se situacija u ruskoj Federaciju uvelike komplicira i da Putinov brod sve više i više propušta vodu. Još ne tone ali sve je manje pumpi za vodu koje su ga sposobne održavati na površini.
Krenimo od ruske ekonimije i financija. Sjećate se nedavne izjave Nabiulline koja je bila prisiljena priznati
„Pričuve radne snage i proizvodni kapaciteti gotovo su iscrpljeni. Manjak tih resursa mogao bi dovesti do usporavanja gospodarskog rasta unatoč svim pokušajima poticanja potražnje. A sav će poticaj otići u ubrzavanje inflacije. Ovo je u biti scenarij stagflacije. A može se zaustaviti samo po cijenu duboke recesije“
Jer nema kapitala, nema tehnologije, nema ulaganja……sve stagnira.
Ruska Federacija je podigla stopu na 18% i tu neće stati, uvjeren sam da će do kraja godine doseći i 20%.....ekvivalent inflacije između 40-50% iako ruske vlasti govore o mogućih 9% do kraja godine. Tako „optimistički iluzorno“
Rusija se definitivno samouništava a lošem stanju doprinose i stalni poblemi sa bankama, nedostatak gotovine i česti hakerski napadi koji blokiraju funkcioniranje sustava. Imam osjećaj da će u jednom trenutku Putin posegnuti i za privatnim ušteđevinama građana, možda ih pretvoriti u kakve šuplje „državne obveznice“ ili će je jednostavno – oduzeti.
Zapad je još jednom pojačao sankcije vezane za naftu i plin, povećava kontrolu „flote u sjeni“ koja uvelike održava rusiju na površini.
Biti ću do kraja iskren, jer razumijem materiju, sankcije koje zapad primjenjuje na rusiji su „igrokaz za široke narodne mase“. Sankcije zbog sankcija, 20% od mogućih, da se vide i jako polako, brzinom puža guše rusku Federaciju.
Ovdje bi se trebao vratiti osnovama zašto je to tako, interesima zapada i SAD-a da rusija ne propadne naglo, ne dođe do kaosa, prvenstveno raspadom ili gubitkom kontrole nad nuklearnim arsenalom. O tome sam napisao romane i ne bih više gubio vrijeme na objašnjavanju.
Morate biti svjesni činjenice da zapad ima mogućnost sankcije povećati enormno i rusku Federaciju doslovno za nekoliko mjeseci dovesti na prosjački štap. Ali ne želi i neće. To je politika.
Da pojasnim…..sporim „gušenjem“ ruske ekonomije zapad daje vremena i mogućnosti ruskoj populaciji, saveznicima i „prijateljima“ da se uvjere u rusku nemoć, sve lošije stanje u državi, gubitke i propadanja državne ekonomije i financija, vanjskopolitičkog utjecaja.
Zapad pokušava izazvati promjenu, revolt i pokrenuti nekakve protivnike sustava koji će shvatiti u što ih vodi Kremaljski psihopata, koji će reagirati…kako od banalne pobune lokalnog stanovništva protiv Kremaljske svite pa do jakog pritiska od strane moćnih saveznika na Kremlj. Primjenom sankcija u punom obliku, zapad bi se deklarirao kao isključivi i nasilni neprijatelj i izazvao bi otpor i prkos među navedenim kategorijama u rusiji i među ruskim saveznicima.
Zapad ima vremena za mrcvarenje rusije, na žalost cijenu plaćaju Ukrajinci
O tome što se događa u vojnoj sferi najbolje svjedoče neprestana uhićenja ruskih visokih časnika, pomoćnika bivšeg ministra obrane Shojgua koje novi ministar uz pomoć pravosuđa čisti velikom metlom.
Time ujedno Putin sebi osigurava alibi. Nije on kriv za lošu „specijalnu operaciju“ kada se budu polagali računi. Ne može on pobijediti, uz najbolju volju, pored kriminalaca u vojnom sustavu.
U Ukrajini svjedočimo ruskim nastojanjima da pod svaku cijenu dosegnu granice Donbasa.
Makar to rusku vojsku koštalo milijun poginulih i svelo je na tehniku iz 1950-tih godina. Nije bitno.
Bitno je izbiti na granice Luganske i Donjecke oblasti dok se na sve načine traži mogućnost za mirovne pregovore. Htjeli-ne htjeli priznati, rusi su napadom na Kharkivsku oblast uspjeli donekle razvući Ukrajinske vojne efektive i omogućiti mala ruska napredovanja na istoku.
Obje strane, ruska i Ukrajinska imaju problema sa ljudstvom, mobilizacija nije popularna ni u Moskvi niti u Kijevu. Vjerujem da će Ukrajinci uspjeti riješiti ovaj problem, rusi ga pokušavaju riješiti lažnim objavama o povećanju naknada. Strani radnici i imigranti su već gotovo iscrpljeni resurs, Putin se boji dirnuti u europske oblasti ruske Federacije.
O ratnim resursima i tehnici je napisano dosta, ni tu situacija po rusiju nije sjajna.
Putin je jako svjestan onoga što je počeo, što je postigao i očajnički traži izlaz iz ove, po njega vrlo neugodne situacije. Jednostavno, nema se čime pohvaliti, ne može završiti rat ukoliko ne zadrži osvojeno.
Sve njegove nade i rad službi diljem svijeta u pokušaju stvaranja preduvjeta za unošenje razdora među zapadne sile nije uspio. Naravno, ukoliko ne računamo na pajace Orbana i Fica ili pritajene Austrijance. Nedavno sam napisao da izbori u Francuskoj i SAD mijenjaju svijet i da opstanak demokracije ovisi o njima. I pokazalo se da su Francuzi bili svjesni političkog trenutka a uvjeren sam da će to pokazati i Amerikanci.
Putin je postao svjestan da su početni uspjesi u stvaranju međunarodnog „nereda“ na Bliskom istoku, pokušajima u Latinskoj Americi u potpori njegove agresije na Ukrajinu jednostavno propali.
Međusobna priznanja Arapskih zemalja i Izraela su sve izglednija dok svi njegovi napori za stavljanje SAD-a „pod kontrolu“ pomalo kopne….Trump će uskoro otići u povijest a Ameriku je od činjenice da je trebala postati filijala Kremlja spasila samo politička providnost pojedinaca u aktualnoj administraciji.
Na žalost, mnogi amerikanci nikada neće shvatiti koliko blizu su bili uvođenju diktature u svojoj državi i što bi se sa Amerikom desilo kroz nekoliko novih godina Trumpovog vladanja i otvorenih puteva ruskog kapitala, suradničke i doušničke mreže i podkupljivih političara.
Putin se još uvijek nada da će Trump uspjeti. Davno sam napisao da će predsjednički izbori u Americi i vojna situacija na Krimu biti ključni i kritični trenutci, kako za rat u Ukrajini, tako i za ukupnu svjetsku scenu.
Trumpovim porazom i rušenjem Krimskog mosta moguće je očekivati početak kraja zločinca iz Moskve.
Početak kraja ali ipak ne tako brzog kako bi svi očekivali. Mjeriti će se godinama a ne danima, na žalost.
