Tzereen Btw, sjeća li se itko kad se kava morala mljet doma?

Misliš na ovo, kak da ne, kod bake sam znao mljeti i mljeti ali teško išlo jer pošto sam tad bio slabašan dječarac teško to bilo vrtjeti pa rekoh baki neka ona to radije melje. Takva samljeta kavica je znala mirišati po čitavom dvorištu a o kuhanoj da i ne govorim.
Imala je srebrni i pozlaćeni mlinček.

    Tzereen To je bio baš ono starinski naćin jer baka nije htjela onaj električni dok smo ga mi imali doma koji nam često krepaval jer su se grafitne četkice brzo trošile.

    Čista crna turska,bez ikakvih điđa miđa,šećera,vrhnja il mljeka.To svetogrđe.

    Imam neko kinesko govance iz lidla sa frotherom za mljeko. Inače, decentnu kavu napravi (cappucchino), ali počeo je aparat sliniti na sve strane. Doduše, za 500 kn koliko je kava skuhao, nije ni čudno.

    Ima li netko preporuku za jeftiniji aparat za kavu?(cca 500 kn).
    Kavu konzumiram doma samo vikendom, jer se obično predoziram kavom na poslu preko tjedna, pa popodne ni ne pijem doma kavu. Samim time cijena kapsula mi je prihvatljiva zbog malih količina.

    Gledao sam onaj Dolce Gusto dok je bio na akciji po 400kn, no malo sam bio skeptičan jer nikad nisam kapsule probao.
    Ako netko ima za podjeliti iskuskva sa tim Dolce aparatima, bio bih mu zahvalan.

      Kavu kuham u moki. To najviše volim.
      Nisam ljubitelj aparata ni turske u džezvi.
      Ok mi je turska ali radije si radim u moki.
      Žličica šećera i malo hladnog mlijeka.
      Ujutro prije posla i nakon posla.
      Znači popijem dvije na dan.

        Uglavnom sam na nesici strong s obzirom da sam lijen kuhati na poslu, bez ičega. Popodne i u ostalim slučajevima kad je moguće pije se po mogućnosti praktički bilo kakva turska, bez šećera i s mlijekom bez laktoze (po mogućnosti ono masnije od Vindije). Znači dvije dnevno je dosta.

        StarFox_N Kaj je moka?

        ario0 kaj se tice Dolce Gusto aparata, prvenstveno ovisi o kapsulama. Znači, ima brdo njihovih original okusa plus još pregršt kapsula od drugih proizvođača (Franck, Starbucks, Lavazza...) pa je izazov pronać onu koju će te zadovoljiti. Ali mislim da definitivno svako može pronać bar jednu koja će mu pasati.

        Zato je mene oduševio Nespresso pristup. Znači, tamo rade jedni od najboljih prodavača koje sam igdje našao. Ljubazni i susretljivi, ali ne prenametljivi. Uz to su i nekako fino zrihtatni, ali najbitniji - informirani i potkovani po pitanju kava, te dobro slušaju kupca. Znači, prvi put kad sam nutra ušao, fino mi izašli u susret, popričali, pitali kakve kave inače preferiram - s mlijekom, bez mlijeka, sa šećerom ili bez, kiselu, gorku, jaču, slabiju? I onda mi kaže - ako sam dobro pohvatao/la, mislim da bi vas zadovoljila ova - i ponudi mi Arpeggio, tak se bar prije zvala, sad je Arpeggio i ostao sam paf! Baš savršena aroma i okus i miris i pjena. Sve zbilja kak ja volim. Od onda sam se zaljubio u Nespresso, kupio si aparat i guštam. Ali da mi ne dosadi, i dalje kombiniram s instanticom od Nescaffea i turskom.

        Evo, ovo je najnoviji okus koji sam sad ujutro probao - i baš je fino aromatično za ovaj zimski period.

          Što se tiče kave, tek sam u pandemiji stvorio naviku. Sve dosad je bilo reda radi kad se sjedne negdje ili u hodniku s kolegama jer me zapravo ne podiže, draže mi je čaj popit.

          Sad imam ritual svako jutro. Velika šalica, turska Barcaffe bez šećera i mlijeka i 20-30 min samo za sebe kad si planiram dan u miru. I uživam u tome, baš mi dan fino krene, paše mi taj miris i gorčina, vruća šalica u rukama...

          Raziel koliko su ti platili da ih reklamiraš?

          😃
          😃
          1 / 2
          ja inače pijem veliki machiato ali najdraža kava mi je ledena kava iz plodina

          @Tzereen 😃 zove se Moka internacionalno 😃

            Velika s toplim, more, sunce, bez jakete 30.12. Najdraža vrsta kave.

              Shooter Segafredo! Ne znam kad sam zadnji put nju pio. U Zagrebu nije česta.

              Iskreno uopće ne idem za tim, di god da naručim u 98% slučajeva mi valja. Ali svakako je posta dnevni ritual sist negdi na kavu, nije mi drago kad preskočim.

              Doma pijem isključivo Franck crvenu ciglu (može i vreća) u džezvi. Znači turska kava. Nekad bi dodavao šećer, al više ne radim ni to.
              Na poslu rokam Franck espresso iz identičnog aparata kao što vidim da @doctorfreak ima (prva slika), samo što je ovaj crvene boje.
              Po bircevima klasika - macchiato s toplim mlijekom - tu nisam izbirljiv jer uglavnom to radim iz navike, a skoro sve te birtijske kave su poluloše servirana splačina od isprljane vode s puno pjene. Osim ako ne sjednem u Pedalu, tamo imaju turske kave s malom džezvicom - e onda to biram.