Ja sam proteklih 32 godine radio minimalno, i ne kajem se ni sekunde. Nisam imao nikakvih ambicija osim za tekuće troškove….dvadesetak godina nisam imao ni privatni auto, samo službeni. Sad ga imam samo da mogu vikendima u posjetu kćeri i unucima. Tridesetak godina smo išli na more busom, i bilo nam je super.
Nitko mi nije kriv, uživam sa onime što imam. a na kraju se sve posloži u životu ako imaš zdravlje. Nikad nisam želio raditi prekovremeno, odbijao prekovremeno i na kraju radio samo kad bi me baš stisnuli tek toliko da ne razjebem kolektiv kao iznimka. Nikad mi nije falilo novaca, jer nikad nisam ni patio za meni nepotrebnim stvarima. Ovih još sedam i kusur godina gledam kao laganu svakodnevnu tjelovježbicu da ne zakržljam 😃
Srećom ima ženu koja je također totalno neambiciozna i boli ju briga za novac. Odgojeni smo u komunizmu, kad su svi bili podjednaki i to nam je ostalo za cijeli život.
Bitno da imam vremena za zajebanciju, a tog imam 😃
