Blebetaonica 2
Prije 12-13 godina nisam ni ja htio imati djecu ali sa svakom navrsenom godinom mi se zelja da postanem otac povecavala a svoj vrhunac je dozivjela 2015.(29g sam imao) kad sam shvatio da je velika sansa da nikad necu moci dobiti djecu. Sva sreca sve se okrenulo na bolje pa o tome vise ne moram ni misliti a biti otac je daleko najljepsa stvar koja mi se dogodila.
Ne osudjujem ljude koji ne zele imati djecu, svi smo razliciti i zasto bi netko zbog nekakvih drustvenih normi radio nesto sto ne zeli.
- Uređivano
Garrus_V drago mi je zbog tebe. I meni se čini da nema veće sreće u životu od toga.
Daleko od toga da nisam i ja hedonist. Da volim skuplje i kvalitetnije stvari, da imam svoje običaje i rituale. Smatram da je to full zdravo. Treba čovjek misliti i na to. Ne bit rob drugima.
Ali na kraju dana, i na kraju života, kaj imaš ako si samo tu bio da misliš na svoju guzicu i svoja jajca? Meni su djeca velika želja. Ne zbog društva ili društvenih normi, već zbog sebe. Mislim da bi tom djetetu mogao pružiti iznimnu količinu ljubavi i pažnje. Čak i ako bude curica. ( Moram malo šale za kraj, preozbiljne su teme)
Tzereen Ali na kraju dana, i na kraju života, kaj imaš ako si samo tu bio da misliš na svoju guzicu i svoja jajca? Meni su djeca velika želja. Ne zbog društva ili društvenih normi, već zbog sebe. Mislim da bi tom djetetu mogao pružiti iznimnu količinu ljubavi i pažnje. Čak i ako bude curica.
( Moram malo šale za kraj, preozbiljne su teme)
Pa da to po meni tako i treba biti. Nista pocni raditi na tome
Nismo jos sigurni da li zelimo drugo ali eto ako bude ja bi volio da bude curica, ne znam kako bi s dva decka izasao na kraj.
sanzo Ne odbacujem tu mogućnost. Neću biti ista osoba kao što nisam ni sada ista osoba kao prije 5 godina. Međutim to je nešto što me godinama prati kao konstanta i za sada nema naznake da će se promijeniti. Ako se promijeni, odlično, daleko sam još od toga da za takvo što bude kasno, no ako se ne promijeni... Pa... Isto odlično. Mislim da mi je najviše drago što za sada znam o nekim stvarima što želim, a što ne želim pa mi ne radi preveliki stres oko toga jesam li izgubljen ili ne i sl.
Nitko zapravo nezna sto radi u zivotu, tko kaze da tocno zna, sere.
Mozda se na prvu cini da je netko slozen, odgovoran i planira sve u milimetar i psihicki na mjestu, a znam toliko sretnih uspjesnih i bogatih familija koje su izvana savrseni ko iz filma, socijalni mediji i televizije i casopisi puni srece i veselja, putovanja u dubai, jahte, a u privatnom rasulo, netolerancija, na rubu rastava, varanje i tako dalje i blize.
Iskreno to mi je pomoglo da shvatim kako nitko zapravo nezna kako ce zavrsit bilo kakva donesena odluka, nekome se posreci, nekome ne.
I od puno mojih prijateljica sam cula: za djecu nikad nisi spreman, samo se prilagodis ili se pokusas prilagodit.
Tako da ako ste 30+ i nemate pojma di i sto i kako, to je sasvim ok i normalno, samo se iz nekog razloga o tome ne prica jer sa 30+ magicno valjda popijes svu pamet svijeta.
oxi Tako da ako ste 30+ i nemate pojma di i sto i kako, to je sasvim ok i normalno, samo se iz nekog razloga o tome ne prica jer sa 30+ magicno valjda popijes svu pamet svijeta.
Čini mi se da društvo više tolerira lutanje u dvadesetima, pogotovo u današnje trendove školovanja, poslovnih (ne)prilika i kulture gdje živimo (kod nas je i dalje razumljivo da djeca odlaze kasno od roditelja i da svi uglavnom živimo u vlastitim nekratninama). Ako pređeš tridesetu, ne znaš što bi, nemaš barem neku školu i stalan ili ajmo reći neku sigurnost u poslu za ubuduće, tada je to IMO više zabrinjavajuće od toga s kim si i planiraš li djecu uskoro. Ženama je relativno još i teže s obzirom da je očekivanje da do tridesete praktiučki imaju posloženo sve, uključujući i djecu. Ali na kraju dana, svi bi trebali donositi vlastite odluke i imati samostalnost te da si omogućimo prilike da sami krojimo svoj život. Društvene norme su takve kakve jesu, netko ih doživljava osobnije, netko ne. S obzirom na demografska kretanja, problem je zapravo dosta širok.
Nikad nije kasno za postati roditelj. Ja sam postao sa 33 godine i to mi je bio najljepsi trenutak u zivotu. I jos je. Prioriteti se promjene, bude hrpa teskih trenutaka, bude naporno, sok za organizam jer vise ne mislis samo na svoju guzicu, ali na kraju ipak je biti roditelj predivno. Bas onaj iskonski osjecaj, proces koji te ispunjava, koji probudi u tebi neke osjecaje i nacin razmisljanja koji ranije nisi mogao pojmiti.
I dalje stignem trenirati, gejmat, razvijati se privatno i poslovno, te imati vrijeme za sebe, ali to vise nije silovanje tog slobodnog vremena. Nije vise igranje par sati u komadu, ici na cuge od par sati ili trenirati svaki dan.
Sad je to sve dobilo smisao.
Prije njegovog rodenja, materijalno me vise nije ispunjavalo. Kupio sam si nesto novo i lepo i onako, meh, to je to. Odradio sam neku aktivnost i proslo je vrijeme dok sam je radio. Nisam stvarao novu vrijednost koja bi me u potpunosti ispunila. Sada je imam, moram uciti i krociti naprijed zbog njega. Zapravo, zelim jos jedno dijete, unatoc svemu sto smo prosli mislim da zeli i ona
Baš mi je drago kaj ste se raspisali. I super mi je kaj se spominju vrlo kompleksne i delikatne teme i pitanja. Pitanja koja se definitivno mogu sagledati i zastupati s nekoliko stajališta. Volim to.
oxi
Kaj se tiče znanja, pa naravno. Nije ona uzrečica džaba - scio me nihil scire/znam da ništa ne znam (sorry, oduvijek sam volio latinski). Učimo dok smo živi. I samo budale misle da sve znaju.
A i ova druga stvar - ima jako puno ljudi koji žive pod fasadama. Skroz si kroje život na van, zbog drugih. I to bude vrlo tužno. Jako puno takvih slučajeva ima. Ali ako pričamo o sretnim brakovima, nije uvijek ni fasada, već možda i neko dostojanstvo i šutnja i neprezentiranje svojih problema na van. Misliš da su savršeni, a nisu. I onda jednog dana kad se rastanu - svi se čude.
No ono što se meni dopalo kod @Fico izjave, nije da on sve zna. Već da trenutno zna kaj želi i kaj ga veseli. I to je jako dobra stvar. Bilo bi dobro kad bi svi tako mogli.
StarFox_N
S tobom se također slažem. Žaljenje ne vodi apsolutno nikuda. Nažalost, tu također postoji onaj drugi ekstrem protiv kojeg sam u potpunosti - ljudi koji preuzmu tu mantru "baš me briga, neću za ničim žaliti" pa krenu živjet sebično, egoistično i beskrupulozno, jer je "jedan život" i baš ih briga za sve. Takav stav nikako ne podržavam.
Mislim da bi svi trebali pokušati biti samokritični (u zdravoj mjeri) i biti svjesni svojih grešaka te, kao što si rekao, učiti iz njih.
chono
Ako si zbilja to sve tako posložio i počeo živjeti, jako mi je drago. I sam sam sličnog mišljenja. Svjestan da imati dijete nije med i mlijeko i da ima vjerojatno dana (i noći) kad bi sve sterao u kurac, ali onda kad primiš tu malu štrucicu u ruke i pogledaš ju, nema veće sreće na svijetu.
Zato sam i u par navrata ovih dana rekao, da ok, lijepo je imati i voljeti materijalne stvari (Hello Bravia OLED!!) i hedonistički uživati u kavi, hrani, cugi, zmiksićima (smoothie). Ali mislim da se sve to ne može mjeriti s drugim stvarima - obitelj (bok Vin Diesel), prijatelji, žena, dijete (ne nužno tim redoslijedom).
Zero
Realno, mislim da nas je kapitalizam doveo do toga. Ljudi sve kasnije odrastaju. Ljudi se sve kasnije odljepljuju od roditeljske sise. Žive ponekad i poslije 40-e sa starcima, a to nikako ne može biti zdravo ni za jednu stranu. Usput, bombardirani smo materijalnim vrijednostima i svi maštamo o njima. Konstantno. I mjerilo uspjeha su novci i stvari.
Kad sam bio klinac, 80-ih pa i 90-ih, druženje je bilo praktički svakodnevno. Obiteljska druženja praktički svako popodne. Kavica, bela, pričanje, zezanje. Susjedi i familija su znali nenajavljeno doći i svi smo bili sretni i nije nas smetalo. Danas da ti neko dođe, valjda bi ga upucao na licu mjesta. "Kak si došao bez najave??".
I naravno da su ljudi nesretniji, nesigurniji, sve manje znaju što žele, prvenstveno od sebe i za sebe, a onda i od drugih.
Mene su u obje prethodne veze primili "majčinski osjećaji" (kak me ekipa prcala) i stvarno sam bil spreman na dijete.
Naravno, zagovaram da se prije rođenja ipak ispune određeni uvjeti (kakva takva financijska, poslovna i stambena stabilnost), al, eh, stvarno sam bil pomalo spreman na taj korak.
Ispalo je kak je ispalo, jbga...drugi im sad kose mrse
I ja volim svoje slobodno vrijeme i svoju "sebičnost" što se toga tiče, al vjerujem da bi mi promjena s dolaskom djeteta došla dosta prirodno.
Jbte, lajkam ovakve "ozbiljne životne" teme