chono
Ne zaboravimo, publika je ta koja je to donijela. Ako ćemo se vratiti na grass roots, kako se popularno kaže, i nogomet u 80ima, i krenemo prema budućnosti, možemo vidjeti kako je običan puk bio taj koji je hrlio na stadione i tražio da klub dovodi nove igrače tj. bolje igrače, a jedino kako je to mogao je s većim plaćama, dok su naravno prodavatelji iz godine u godinu dizali cijene otkupa.
U srži se i dalje radi o radničkom sportu zbog čega nikada ne bi rekao da ne doprinosi ničemu, kao što to ne bi rekao niti za jedan sport. Od poboljšanja zdravstvene slike bavljenjem istim, do osjećaja pripadnosti praćenjem i uostalom zbog entertainment nivoa koji ti može pružiti kao što to radi film, glazba ili igra, sport će uvijek biti bitan. U kojem obliku je druga tema.
Da se vratim na prvi paragraf. Slažem se s tobom, plaće su otišle na sulude grane i neću to nikada braniti. Kritika stoji kada pogledamo danas kako određeni klubovi služe kao igračke moćnicima za generiranje utjecaja, pogotovo u slučaju kada su vlasnici s bliskog istoka. Ali, i do njih je nekako interes trebao doći, a za sve je to kriv puk koji jednostavno previše voli taj sport. Bilo je i ranije utjecaja da se razumijemo, kralj Franco i Real su najbolji primjer, ali i njegovi potezi su bili dodvoravanje Madriđanima da im se stvori veliki klub jer oni to žele. Ako ljudi vole nogomet ovakav kakav je sada, a rekao bih da mu je ovo peak koji traje sada par godina, kako to ubiti? Navijač Barcelone je htio gledati toliko tog Messija da bi svi oni dali osobno euro iz džepa svaki tjedan da ga se može platiti, kada bi takav sistem bio dopušten. FIFA ima svoje krimene, svaka organizacija u nogometu ih ima, ali oni se vežu na potpuno druge stvari tj. na dodatnu skrb svojih interesa.
Plaće igrača su zakon ponude i potražnje. Klub A jedne godine napravi solidan rezultat, pa još bolji, pa još bolji. Sve više ljudi dolazi na tribine, oni traže još toga. Sponzor A to vidi, ulazi u klub, Klub A odjednom ima puno više novaca i može ostvariti tu želju za još boljime kupovinom novih igrača. I tako idemo u krug. Najbolji primjer - Leicester City. Pred 15 godina nebitan klub na europskoj sceni pa i engleskoj. Kroz godine ostvarivao rezultate i postao šampion lige. Navijači žele da se klub održi, no osvajanjem naslova igrači su im odjednom atraktivni velikim ribama. Možeš sve prodat i zatvorit ključ u bravu i poslat mjesnu zajednicu, grad i navijače u kurac. A možeš i dolaskom novih sponzora i tv prava jer si bio prvak im dat nove ugovore s većim plaćama da odbiješ interesante ili kupiti novog igrača. I može sad neki radnik iz Leicestera reći čime ovaj tu igrač Leicestera zaslužuje imat 3 milijuna godišnje, a ja nemam ni 15 tisuća funti godišnje. Ali ti si ih radniče bodrio, ti si htio taj uspjeh, što si mislio da će se dogoditi. I to se može primijeniti na sve u ovom sportu.
Fico
Niti jedan sport osim nogometa nema trend rasta publike i gledanosti u zadnjih 10 godina. Postoje procjene s ekonomskih fakulteta da ćemo 2040. imati nogomet, nba, nfl i tenis. Ostalo će biti fringe sportovi sa smiješnim brojem gledatelja, dok ova tri neće skupa imati ni trećinu nogometne publike. E-sports će biti bok uz bok.
