Deadwalker Istina je da se oduvijek traži netko za minimalac i najnižu poziciju s hrpom iskustva, to je dugo prisutno. No postoje dvije stvari koje bih kod ovoga istaknuo i više se dotiču moje struke jer ne mogu gledati šire, nemam iskustva u tome. Postoji jako puno juniora na tržištu i znam za dosta slučajeva kada bi firme to iskorištavale. Dođeš na intervju i nema tehničkog intervjua, već rješavaš začuđujuće specifičan zadatak. Međutim, taj zadatak bude kompleksniji feature koji radiš po nekoliko dana ili čak dva tjedna. Predaš i oni ti jave da te ipak ne primaju. Što se dogodilo? Odradio si im posao besplatno. Ujedno i treba vremena juniorima da skuže kada ih neka firma iskorištava. To jednostavno dođe s iskustvom i vremenom, a najčešće se prodaje u obliku ROCK ZVIJEZDA RAČUNALNIH MREŽA ili NINJA FRONTENDA na što neiskusni znaju pasti. Ok, sad skrećem s teme, ali poanta je da mi se čini kao da je puno više uloženo u psihološku prevaru radnika, nego što se to prije radilo.
Druga je stvar što mi se čini da si otprilike starosti kao moj brat pa pretpostavljam da te zakačila standardna bolonja. Ona je nažalost perverzno iskrivljena već godinama, do te mjere da je svaki kolegij krcat obaveznim zadaćama, mini provjerama znanja kako bi se provjerila prisutnost, a svaki laboratorij zahtijeva pripremu za nepovezane vježbe. U nekim situacijama fizički nema vremena za imati relativno normalan san i raditi još nešto van fakulteta. Sve se više odlazi u smjeru kontinuirane nastave pod uvjetima polaganja bolonje, a da se pritom ne pridržavaju slobode i osobne odgovornosti studenata koja se dobiva bolonjom. I tu nastaje problem sa studijima i samostalnim širenjem znanja kako bi se pripremilo za prvi posao i intervjue. Studiranje se stvarno puno promijenilo još otkad sam i ja krenuo studirati, a kamoli tek prije 10+ godina.
Dobro kažeš da neki očekuju sve servirano na pladnju. Znam neke koji imaju nonšalantan stav prema onome što rade samo zato što su dio tražene struke, no isto tako znam i puno ljudi koji su svjesni da kod koji pišu zapravo jest njihova reputacija koja će puno značiti u budućnosti. Rekao bih da je prvotno spomenuto mladenačka arogancija koja dođe na vidjelo kod većine studenata koji misle da su popili svu pamet svijeta pa im treba jedan metaforički šamar da se spuste na zemlju i shvate koliko ne znaju.
Isto tako se slažem s time da treba više akcije, oko bilo čega. Dobro si spomenuo i izbore, najjednostavniji, a opet efektivni način da se nešto promijeni. Nažalost, puno ljudi ne misli na taj način.
Jedna mi stvar nije skroz sjela oko toga što si napisao. To je da ako ti ne sjeda posao/zanimanje, da ga se promijeni. Lako za reći, potencijalno jako teško za učiniti. Neki ljudi rade za sitne pare koje im omogućavaju da prežive. Pritom se izmuče i jednostavno nemaju energije dodatno se razvijati, a bome niti dati otkaz samo tako jer iz mjeseca u mjesec ovise o tim parama. Ja sam poprilično privilegiran što se nalazim u IT-u. Velika je potražnja i kvalitetni su uvjeti, no nije svaka struka takva i nekad ljude taj day-to-day jednostavno ubije i postanu bezvoljni i ono najgore, ostanu bez ikakve energije. Ja isto kukam oko nekih stvari, no inače sam vrlo proaktivna osoba. Ako nazirem neki problem, pokušavam ga preduhitriti i riješiti. To ne znači da ću uvijek uspjeti, ali bolje i probati pa što bude bude. Nikad nije nemoguće djelovati, ali nekada je teže nego što se čini.
