Blebetaonica 2

A jeste boomeri.

Tzereen sa time da vozim 406 karavan.... jedini peugeot koji ću ikad više kupit ako moram kupit bit će peugeot onyx. ostali mogu gorit u paklu
Nissan GTR. Mercedes GLE, bmw X1, Tuareg, honda civic... kakav mrtvi pežo???

U klauzuli za osvajanje Eurojackpota treba pisati da se ne smije s tim novcem kupiti: Francuz, karavan, SUV hibridi.

Dok čitam malo odgovore, a bome baš je finu raspravu potegao Tzeky, svaka mu čast, imam osjećaj da jedino ja ne želim imati djecu.

Fico ni ja. Jedino ako ces ih ti cuvati dok ja lunjam okolo.

Fico Još si mlad, u 10 godina se to još stigne promijenit

sanzo za njega čak nisam ziher. Po svemu kako se razvija, previše voli druge aspekte života da bi razmišljao o tome.

Ali moguće da si u pravu. Mnogima ta želja dodje kasnije.

Ja ju doduše imam od 20-ih, ali eto, 42 godine i dalje bez klinca. Život piše svakakve priče.

Prije 12-13 godina nisam ni ja htio imati djecu ali sa svakom navrsenom godinom mi se zelja da postanem otac povecavala a svoj vrhunac je dozivjela 2015.(29g sam imao) kad sam shvatio da je velika sansa da nikad necu moci dobiti djecu. Sva sreca sve se okrenulo na bolje pa o tome vise ne moram ni misliti a biti otac je daleko najljepsa stvar koja mi se dogodila.

Ne osudjujem ljude koji ne zele imati djecu, svi smo razliciti i zasto bi netko zbog nekakvih drustvenih normi radio nesto sto ne zeli.

Garrus_V e pa želim vam da vam se ostvari kaj planirate!

sanzo Ne odbacujem tu mogućnost. Neću biti ista osoba kao što nisam ni sada ista osoba kao prije 5 godina. Međutim to je nešto što me godinama prati kao konstanta i za sada nema naznake da će se promijeniti. Ako se promijeni, odlično, daleko sam još od toga da za takvo što bude kasno, no ako se ne promijeni... Pa... Isto odlično. Mislim da mi je najviše drago što za sada znam o nekim stvarima što želim, a što ne želim pa mi ne radi preveliki stres oko toga jesam li izgubljen ili ne i sl.

Fico jesam li izgubljen ili ne

Pa reko bi da je to jako bitno u životu. Možda i najbitnije. Da znaš kaj hoćeš i da na kraju dana možeš reć - no regrets.

Kaj god da si odlučio i radio da si zadovoljan.

Tzereen Ma imam i ja stvari koje žalim već sada. Čini mi se nemogućim da nemaš nešto za čime žališ. No pokušavam koristiti to da sam svjestan toga kako bih u budućnosti napravio (ili ne napravio) čim manje toga zbog čega bih žalio.

Fico imam ih i ja. Pokušavam naučiti kako preći preko toga i oprostiti si, ali sam sebi najteže opraštam. Hahaha.

Treba naći balans izmedju stava - bmk i ovog di sam sebe šamaraš. Da, nečeg mi je žao, ali iz tog mogu nesto i naučiti.

Nitko zapravo nezna sto radi u zivotu, tko kaze da tocno zna, sere.
Mozda se na prvu cini da je netko slozen, odgovoran i planira sve u milimetar i psihicki na mjestu, a znam toliko sretnih uspjesnih i bogatih familija koje su izvana savrseni ko iz filma, socijalni mediji i televizije i casopisi puni srece i veselja, putovanja u dubai, jahte, a u privatnom rasulo, netolerancija, na rubu rastava, varanje i tako dalje i blize.
Iskreno to mi je pomoglo da shvatim kako nitko zapravo nezna kako ce zavrsit bilo kakva donesena odluka, nekome se posreci, nekome ne.
I od puno mojih prijateljica sam cula: za djecu nikad nisi spreman, samo se prilagodis ili se pokusas prilagodit.
Tako da ako ste 30+ i nemate pojma di i sto i kako, to je sasvim ok i normalno, samo se iz nekog razloga o tome ne prica jer sa 30+ magicno valjda popijes svu pamet svijeta.

Tzereen Mislim da ne treba žaliti za ničim jer vrijeme ne možemo vratiti i ništa promijeniti.
Žaljenjem si samo stvaramo negativne misli.
Najbolje je biti svjestan pogrešaka iz prošlosti da ih ne radimo u budućnosti.

oxi Tako da ako ste 30+ i nemate pojma di i sto i kako, to je sasvim ok i normalno, samo se iz nekog razloga o tome ne prica jer sa 30+ magicno valjda popijes svu pamet svijeta.

Čini mi se da društvo više tolerira lutanje u dvadesetima, pogotovo u današnje trendove školovanja, poslovnih (ne)prilika i kulture gdje živimo (kod nas je i dalje razumljivo da djeca odlaze kasno od roditelja i da svi uglavnom živimo u vlastitim nekratninama). Ako pređeš tridesetu, ne znaš što bi, nemaš barem neku školu i stalan ili ajmo reći neku sigurnost u poslu za ubuduće, tada je to IMO više zabrinjavajuće od toga s kim si i planiraš li djecu uskoro. Ženama je relativno još i teže s obzirom da je očekivanje da do tridesete praktiučki imaju posloženo sve, uključujući i djecu. Ali na kraju dana, svi bi trebali donositi vlastite odluke i imati samostalnost te da si omogućimo prilike da sami krojimo svoj život. Društvene norme su takve kakve jesu, netko ih doživljava osobnije, netko ne. S obzirom na demografska kretanja, problem je zapravo dosta širok.

Nikad nije kasno za postati roditelj. Ja sam postao sa 33 godine i to mi je bio najljepsi trenutak u zivotu. I jos je. Prioriteti se promjene, bude hrpa teskih trenutaka, bude naporno, sok za organizam jer vise ne mislis samo na svoju guzicu, ali na kraju ipak je biti roditelj predivno. Bas onaj iskonski osjecaj, proces koji te ispunjava, koji probudi u tebi neke osjecaje i nacin razmisljanja koji ranije nisi mogao pojmiti.
I dalje stignem trenirati, gejmat, razvijati se privatno i poslovno, te imati vrijeme za sebe, ali to vise nije silovanje tog slobodnog vremena. Nije vise igranje par sati u komadu, ici na cuge od par sati ili trenirati svaki dan.
Sad je to sve dobilo smisao.
Prije njegovog rodenja, materijalno me vise nije ispunjavalo. Kupio sam si nesto novo i lepo i onako, meh, to je to. Odradio sam neku aktivnost i proslo je vrijeme dok sam je radio. Nisam stvarao novu vrijednost koja bi me u potpunosti ispunila. Sada je imam, moram uciti i krociti naprijed zbog njega. Zapravo, zelim jos jedno dijete, unatoc svemu sto smo prosli mislim da zeli i ona