voltriz jedne godine sam probala jest 4000 kalorija dnevno i uz to sam pila ona proteinska sranja plus ensure (što se daje pacjentima koji moraju dobit na težini nakon operacija/dulje kome da dobiju na težini, jedan sokić ima 350 kalorija), te godine sam izgubila dvije kile i mentalno propala jer me sve to porazilo.

Ali dobro je napokon dobit objašnjenje zašto a ne samo: pa jedi više, pojedi hamburger otpuhat će te vjetar.

Edit: trajne posljedice su većinom psihičke, kada ti ljudi oko tebe konstantno govore da imaš anoreksiju/bulimiju, kada jedeš, cijeli stol gleda u tebe i u tvoj tanjur, kada uzmem pun tanjur, sprdanje da ja to nemogu pojest, komentari zašto uzimam cijelu pizzu kad ću pojest tri mrvice, kada pojedeš sve i malo više, komentari da glumim pred svima, onda kada od trauma ne uzmeš ništa jest jer si umoran od objašnjavanja, komentari da eto zato i izgledam mršavo jer ne jedem ništa. Ugl šou 😀

    Onda si prilično senzibilna. Barem bila. Ja što sam stariji to manje slušam i uglavnom ljude tjeram u kurac na dnevnoj bazi. Razvijam mizantropiju.

      Da bar ja to mogu naučiti. Starim, ali nikako se ne prestajem nervirati na sve i svašta.

        Ja sam flegma, boli me briga za sve, ali zato žena živac i skoro sam se prije mjesec dana zbog nje potukao u tramvaju s nekim narkomanom jer nije mogla izignorirati neki njegov komentar tak da ono, najebeš ovako i onako 😆

        Tzereen a ono, na nešo se moraš nanervirat, jbg, čovjek si

        Al oslobađajuće je odmah na licu mjesta nekim ljudima reći što ih ide. Ili biti flegma da te uopće ne dira 90% što jebe druge, kao Brijača.

        Zato mene ponekad iznenade poneki istupi po forumu il kad ljudi mojih godina pizde ili prijete da će otić s foruma jer toksičan i slično. Pa di bi bio kad bi se time umno bavio.

          Moja najbolja odluka u životu - isključiti filter.

          Danas govorim što hoću, radim što hoću, živim kako hoću i živjet ću stotinu godina jer stres u mom životu ne postoji. Probajte.

          yakuza_stinger bila sam do nekih 25 izrazito, pa je postalo sve ravnije i ravnije, paralelno sa mojom guzicom. Sad kad mi netko koga neznam kaže da pojedem nešto jer moraš bit poseban čovjek da nekome komentiraš izgled ili težinu posebno strancu, kažem da ga može bit sramota jer se lječim od anoreksije i pokušavam normalno živit, ili kažem da me počasti ako ima volje jer sam svu lovu potrošila na heroin, u većini slučajeva, ljudi su ne kreativni, a ja sam svaku foru čula jedno 799 puta.

            Općenito negdje oko tridesete većina skuži tko, što i kako im odgovara i u skladu s tim žive svoj život. To su negdje i godine nakon kojih se više ne trudiš svidjeti drugima, niti se opterećuješ nebitnim.

            4 dana kasnije

            U zadnje vrijeme, to kako čovjek valjda stari zadovoljava se sa manjim stvarima u životu, ujutro se razveselim kad odem na PSN profiles i pogledam napredak trofeja u igri.

            Dan prije grindam i ne marim na trofeje a onda se probudim, dođem na posao, kliknem FFA i odem na PSN profiles i vidim nove osvojene trofeje ili napredak po trofeju ako ima onaj tracking.

            Netko popije ujutro kavu a netko ode na trofeje, apdejta i razveseli se odmah ujutro.

            Živili trofeji i platine

            Giphy - Conor Mcgregor GIF by UFC

            Rođenje kćerke u ponedjeljak. Nisam pisal do sad jer imal obaveza (nisam se opijal). Starijeg kikača imam na brigi. Danas mu u vrtić odnesel sokove i grickalice da počasti. Svima govori da je dobil sestru. Tolka radost i veselje, nadam se da mu bude takav entuzijazam kad bude mu sestra punila pelene... Gamerski svijet u pauzu, roditeljski se pojačava.

              klinjo Gamerski svijet u pauzu

              Ne ne, gamerski svijet se pomiče na 22h pa nadalje i svakom slobodnom prilikom kad djeca spavaju ili se igraju negdje. 🤫

                4 dana kasnije

                Sa malim zakasnjenjem jer sam obavio prekjucer ali uljepsalo dan, tjedan, mjesec a bome i godinu. Rijesio napokon zube kod zubara.
                Inace imam ogromnu fobiju od zubara (iako zapravo imam poprilicno dobre zube) tako da se na to ohrabrujem vec vise od godinu dana. Na srecu u zadnjih par godina su se i kod nas pojavili zubari koji rade i sedaciju tako da sam se nekako ohrabrio za tu opciju i moram priznati da sam odusevljen. Bio sam uspavan 4 sata i za to vrijeme su mi sredili sve sto treba tako da sam dalje miran i ne moram vise razmisljati o tome. Nekome smijesno i glupo ali svako tko ima neku fobiju ce me razumijeti 🙂

                  moschus Bio sam uspavan 4 sata i za to vrijeme su mi sredili sve sto treba

                  Koliko si platio ako se smije znati?

                      Brijac Koliko si platio ako se smije znati?

                      Naravno! Sama sedacija je bila 700€. Naravno ako je krace onda je manje. Puno-nije puno to je individualno, s obzirom na moj strah nije mi bilo zao dati iako mi je to puno love.

                          moschus Na kraju krajeva je rijec o ulaganju u zdravlje i mislim da tu, kad se sve zbroji i oduzme, jednostavno cijena i je li nesto vrijedno novca pada u vodu jer je zdravlje ipak zdravlje.

                              Fico Tocno to! Kod mene je rijec o fobiji a ja bi isto radje da sam te novce potrosio recimo na novi OLED (ukupno je bilo 2200€) i otisao kod "socijalnog" zubara ali jednostavno za to nisam bio sposoban. Stoji mi to nad glavom vec valjda godinu dana jer znam da moram otici kod zubara i ne mogu se prisliti a padne mi na pamet barem jednom dnevno. To me je vec pocelo psihicki tlaciti da sam jednostavno rekao ne mogu vise, moram to rijesiti.

                                Fico Rizik opće anestezije osobe je daleko veći od rizika dal češ preživjeti bez ikakve anestezije. Zato se u pravilu i potpisuje pristanak uz moguće komplikacije pa i smrt. Rijetko je ali postoji mogućnost.

                                moschus Nekome smijesno i glupo ali svako tko ima neku fobiju ce me razumijeti

                                Ja to mogu razumijeti ali je pravo pitanje od kuda ta fobija. Očito si imao od vrlo rane mladosti vrlo loša iskustva sa doktorima dentalne medicine.

                                Stvar je u tome da ja osobno imam vrlo niski prag boli ali moram priznati da ni jedan popravak zuba nije bio ni približno toliko neugodan ili bolan da bi odustao. Jedino teže iskustvo je vađenje zuba ili rezanje zubnog mesa, ali uz obaveznu lokalnu anesteziju je doslovno ništa.

                                Probao sam i znam da postoji daleko težih i strašnijih stvari u medicini.

                                Šteta da se ne možeš riješiti fobije, jer danas ima odličnih stomatologa…koji staju i na najmanju mogucu bol…moja curica primjerice ide sa osmjehom kod svoje zubarice…jer smo jenod prvog pregleda pripremali…a i oni ima odnos kakav bi svaki liječnik trebao imati.

                                Danas možeš mijenjat plombu uz lokalnu anesteziju i ideš kuci sa osmjehom…ali uspavljivanje je vec teži psihicki problem. Šteta ali šta je tu je.