Što vam je uljepšalo dan?

IRON MAIDEN Arena Zagreb 24.7.2018!

https://www.tportal.hr/showtime/clanak/iron-maiden-najavio-koncert-u-zagrebu-20171113

Prodaja ulaznica za većinu koncerata kreće u prodaju u petak 24. studenog. Kao uvijek, postojat će ekskluzivna pretprodaja za članove Fan cluba, s početkom u ponedjeljak 20. studenog.



Moram vidjeti što će se pušćat. Ako će biti što sa Somewhere in Time i Peace of Mind, ja zainteresiran. Ove stvari od zadnjih par godina (koje sve traju po 8 i više minuta) me iritiraju lagano.

Danas potpisao jednogodišnji ugovor za jednu američku korporaciju koju sam toliko dugo iščekivao u životu.

Za 20-30ak dana ću krenuti, čim dobijem vizu za Dubai, i to će vjerovatni biti posljednji put da tipkamo u sljedećih 6 mjeseci, jer Američka vojska ima velike restrikcije na sve elektronske uređaje u Afganistanu.
Osim ako ne pronađem neki internet klub, za što ću se i potruditi da učinim.

Cestitan, kad odes dol zadnja stvar na pameti ce ti bit posjecivat ovi forum

Boga ti Adine, ti svaki misec prihvatis neki novi posao.
Ali nisi krenio nesto sa autobusima?

Poslano sa mog SM-G930F koristeći Tapatalk

Jesam, ali ne možeš se u Bosni hljeba najesti.
Ono, posao koji sam radio je ok, ali plata nije za nekog ko ima malo veće ambicije od onih osnovnih za preživljavanje iz dana u dan.
Ovo mi je bila jedinstvena prilika za koju sam se trudio tolike godine (i naravno malo uz pomoć starog) i konačno se isplatila.

Ne mogu reći da sam sretan jer ostavljam mnogo stvari bez kojih trenutno ne mogu zamisliti život, ali se nekad i moraš odreći pojedinih stvari, da bi dobio na nečemu drugom.
Što je u ovom slučaju novac, mnogo novca.


Hvala vam na čestitkama i lajkovima podrške.

Zaustavi rat. Ili ga pokreni opet. Bilo što samo nek se para vrti.

Pa bilo je priče da će Trump zatvoriti Logcap operacije u Afganistanu, ali eto za par sedmica šalje se novih 4000 vojnika, i otvara se Tier II, pa odmah treba radne i logističke snage.
Obzirom da je Afghanistan kanta već godinama, zemlja u kojoj se više ništa ne dešava, nije ni meni jasno zašto šalje toliku vojsku opet, ali nije moje da mislim o tome, već da to iskoristim.

Jedino mi je malo nezgodno što me šalju u Bagram (najveći američki vojni aerodrom na bliskom istoku) u kome talibančići granatiraju svako malo, a za nekog ko iz mirne države ide u takvu, definitivno neće bit lako lako.
Doduše, prije bi se potpisao da me granatiraju svaki dan, nego da mi oduzmu laptop i telefon, al šta ću.
Izdurat će se.

https://media.giphy.com/media/wJNGA01o1Zxp6/giphy.gif

btw od frenda mama je bila u afganistanu(vojnik je) dok smo još bili u srednjoj(znaci dok je bilo puno zajebanije) i rekla je da je bilo super.
Lova do krova ,a nikakvi problemi. Sve ti zavisi kak te potrefi.

Kaže mi lik koji je bio tamo, plaču za djecom na početku, a nakon par dana se već deru sa svima.

Zato i jesam jučer slušao 3 sata o seksualnom harassmentu i automatskom otkazu čim dobaciš nešto za ženskom osobom a kamoli imaš kontakt.
Jebo ih harassment, kome je rizikovat do pičke kad ideš za parama.

A doduše, dok smo slušali ta predavanja, naslušao sam se priča bošnja oko sebe koji su već bili tamo i tucali u 16.. 
Pa je bilo i smiješno, čovjek se tamo slomi da objasni kako su sexualni odnosi zabranjeni, a bošnjo neki iza mene priča kako je dok je guzio crnkinju, ibretio se što joj pichka bijela.

Možda su sad pooštrili, on je bio prije par godina, s obzirom da je sad sve moguće sexual harassment.

Osim sto od petka navečer ležim u bolnici i imam temp 38-39 (danas konačno pala na 37 malo)
te što sam izboden konjskim iglama danas saznao da imam otrovanje krvi i to teško.
Životinjskog podrijetla, uz to mi prijeti otkazivanje organa.
Do danas jedva sam držao mobitel sa obje ruke.
Hodam kao beba koja prohodava, samo da ne padnem i to najviše minutu.

Dobivam antibiotik koji mi je zadnja šansa, inače ću morati u KB Dubrava na transfuziju krvi da mi zamjene te primat daljnje terapije.

I to sve saznao od mame koja je zvala bolnicu pošto mi nadređeni i doktor nisu željeli i smjeli reći da me ne uzrujaju.
Nije ni mama smjela ali bolje da mi je rekla.


Pitam se nije li kraj godine mogao biti još bolji?

Osim sto od petka navečer ležim u bolnici i imam temp 38-39 (danas konačno pala na 37 malo)
te što sam izboden konjskim iglama danas saznao da imam otrovanje krvi i to teško.
Životinjskog podrijetla, uz to mi prijeti otkazivanje organa.
Do danas jedva sam držao mobitel sa obje ruke.
Hodam kao beba koja prohodava, samo da ne padnem i to najviše minutu.

Dobivam antibiotik koji mi je zadnja šansa, inače ću morati u KB Dubrava na transfuziju krvi da mi zamjene te primat daljnje terapije.

I to sve saznao od mame koja je zvala bolnicu pošto mi nadređeni i doktor nisu željeli i smjeli reći da me ne uzrujaju.
Nije ni mama smjela ali bolje da mi je rekla.


Pitam se nije li kraj godine mogao biti još bolji?

Nisam pizda i odabrao sam vojsku, nije me nitko tjerao.

Samo se nisam nadao da ću tako završiti tj. razumio bi da je rat ili misija ili neki teški
teren ali uspio sam fasovati u vojarni i to najmodernijoj.
A možda i na straži u jebenom mrtvom Čerkezovcu što je još više vjerojatno.
Sad razumijem ljude koji otvaraju bolovanje kad čuju da trebaju tamo.
Pas mater svemu.

Kako god da je ne preostaje mi trpjeti i izdržati ili krepati.

Drž se lega...

Sent from my Redmi Note 4 using Xparent Green Tapatalk 2

Nisam pizda i odabrao sam vojsku, nije me nitko tjerao.

Samo se nisam nadao da ću tako završiti tj. razumio bi da je rat ili misija ili neki teški
teren ali uspio sam fasovati u vojarni i to najmodernijoj.
A možda i na straži u jebenom mrtvom Čerkezovcu što je još više vjerojatno.
Sad razumijem ljude koji otvaraju bolovanje kad čuju da trebaju tamo.
Pas mater svemu.

Kako god da je ne preostaje mi trpjeti i izdržati ili krepati.

ah danas mi je ovaj šupak uljepšao dan. imam temperaturu 38.5 -39 ina dobrih dvije sekunde sam zaboravio bol od smijanja

Trst je naš!!!!!!

Osim sto od petka navečer ležim u bolnici i imam temp 38-39 (danas konačno pala na 37 malo)
te što sam izboden konjskim iglama danas saznao da imam otrovanje krvi i to teško.
Životinjskog podrijetla, uz to mi prijeti otkazivanje organa.
Do danas jedva sam držao mobitel sa obje ruke.
Hodam kao beba koja prohodava, samo da ne padnem i to najviše minutu.

Dobivam antibiotik koji mi je zadnja šansa, inače ću morati u KB Dubrava na transfuziju krvi da mi zamjene te primat daljnje terapije.

I to sve saznao od mame koja je zvala bolnicu pošto mi nadređeni i doktor nisu željeli i smjeli reći da me ne uzrujaju.
Nije ni mama smjela ali bolje da mi je rekla.


Pitam se nije li kraj godine mogao biti još bolji?