Moglo je bolje, zapravo po meni, moglo je drugačije, a ne samo bolje.
Ovakav smještaj igre imao je velikoga potencijala te je uvod krenuo u dobrome smjeru. No, izuzev atraktivnih vizuala, nedostajalo mi je svega pomalo. Atmosfera je nevjerojatna, no zvuk ju je dobro zakinuo. Razočaran sam s premalom količinom glazbene pozadine, pogotovo kada je bila toliko dobra u trenucima kada se aktivirala. Ona gitara dok sam prolazio kroz kanjon me točno podsjetila na ulazak u Meksiko iz RDR-a. Glazba je sve, i meni je nedopustivo ovoliko štedjeti na njoj, a to bih eventualno oprostio da su zvukovi prirode izuzetno bogati, što ovdje nisu bili. Osobno mi je priroda u velikom dijelu zvučala previše mrtvo, no tu polako ulazim u područje picajzliranja pa neću dalje. Zvuka je bila malo, no postojeći je zato produciran na poprilično visokoj razini.
O priči je većina toga rečeno. Kraj jednostavno nije dovoljno zadovoljavajuć, a ako uzmemo u obzir da je naracija temeljni dio igre bez koje ne bi bilo ničega, ne bi se smjelo dogoditi da se zbog nje igrači žale. Scenarij se trebao još jednom revizirati jer u tih 4 sata jednostavno nije moglo stati dovoljno sadržaja te mi je ovako ispao nedovršen. Volio bih da je ona fantastična kemija koja se stvorila između likova otišla korak dalje te da je napravljen jači character arc, nedostajalo mi je drame u cijeloj priči (da, nije mi bilo dovoljno ono što se dogodilo s određenim likovima). Sam koncept o dvije osobe koje komuniciraju pomoću svojih walkie talkiea i tijekom priče razvijaju odnos, a da se nikada nisu niti vidjeli je meni odličan. Želio sam više scena poput one noći s prizorom vatre u daljini. Tu sam shvatio koliko potencijala ima taj postav likova i smještaj radnje. Teško mi je pisati što se moglo poboljšati u priči, jer kako sam spomenuo na početku, na mene je igra djelovala toliko inspirirajuće te mi se, kao i ostalima, u glavi vrtilo mnoštvo različitih ideja, stoga bi se ono što sam htio doživjeti u igri u konačnici pretvorilo u drugačiji proizvod na koji developeri vjerojatno nisu ciljali.
No, volio bih da sam mogao meditirati u svojoj maloj kabini i motriti okruženje, povremeno podižući pogled prema predivnom zvjezdanom nebu te koji bi mi iznenada bio prekinut nekim šumom, eksplozijom, vriskom i sličnim podražajima. Očekivao sam više osjećaja straha i napetosti, mislim, nalazim se usred velike šume u kojoj tko zna tko ili što se može skrivati. Htio sam doživjeti neki bliži kontakt s nekime, da bar nije sve stalo s onom kratkom scenom sa svjetiljkom u prvoj polovici igre. Želio sam bježati kroz raslinje i dim i skrivati se od neke divlje životinje ili grupe ljudi. Želio sam još više istraživati i pratiti tragove. Izgubiti se u na mapi nezabilježenom okruženju. Onaj pokušaj toga u špilji je bio preloš, više sam se znao pogubiti na čistom proplanku nego u njoj. Ovakav dobar koncept nadziranja i istraživanja ogromne šume u kojoj ljudi misteriozno nestaju nije se dovoljno iskoristio. Razmišljam kakva bi igra bila da se, bez spoilanja, protagonistu pukom slučajnošću dogodila ista sudbina kao ženi u uvodu te da se s takvim simptomima našao na ovom mjestu. I dalje bi funkcionirao i koncept igranja s igračevom sviješću, ali bi to pružilo više mogućnosti.
Dakle, da se razumijemo, ne bih želio da se ovo pretvorilo u još jedan survival horror, ali vidio sam što se moglo postići s okruženjem koje je stvoreno i mislim da bi sve što sam naveo ovdje jako dobro leglo, naravno, i dalje s fokusom na naraciju. Nažalost, imao sam osjećaj da su neki elementi bili tu samo da budu, umjesto da su se iskoristili u scenariju ili gameplayu.
Kada sam kod gameplaya, kontrole su na PC-u jednostavne i potpuno funkcionalne, mogućnosti i interakcija doduše nema puno, a moglo je biti. Ono detaljno pregledavanje objekata u ruci ni jednom nije bilo iskorišteno za otkrivanje nekih ključnih informacija koje bi napredovale priču ili pomogle u rješenju zagonetki. Koliko mogućnosti, toliko i zabave, no budući da je igra bila kratka još nije dosadio.
Potpuna pustoš što se tiče živih organizama te prepreka i izazova na putu u par navrata me malo počela nervirati. Od lokacije A, koja se nalazi na gornjoj lijevoj strani mape, do lokacije B, koja se nalazi na donjoj desnoj strani morao sam pješačiti nekoliko minuta i tijekom toga vremena mi apsolutno ništa nije moglo zaokupiti pažnju. Nepromišljeno držanje tipke "W" i povremeno klikanje spacebara da bih preskočio koji kamenčić bilo je sve što sam mogao raditi. Nakon par puta prolaska kroz istu lokaciju više ni ljepota okoliša nije bila dovoljna. Na svu sreću, kao da je znala da bi mogla postati naporna, igra me nakon rješavanja sekvence nakon koje sam se morao vratiti do tornja na suprotnoj strani svijeta, povremeno "poštedila muke" te odmah prebacila na sljedeći dan.
Kabina na tornju je bila lijepa, no cijeli koncept "firewatchanja" iz nje bio je nepostojeći. Volio bih da je imala neku veću ulogu. Isto tako, sve interaktivne stvari u njoj nisu služile ničemu te sam dojma da je taj element igre ostao nedovršen.
Drugi veliki problem igre je tehničke prirode. Iako sam igrao na PC-u, i ja sam, poput konzolaša, bio svjedok višestrukim trzanjima u minuti, no koja su se isključivo (ali i gotovo redovno) događala za vrijeme pokretanja audio filea, dakle kod svih početaka komunikacije preko walkie talkiea i aktivacija glazbenih sekvenci, te za vrijeme save-anja. Sami gameplay je bio savršeno gladak. Nije mi toliko smetalo da bih automatski igru bacio u koš, no žao mi je što mi je to znalo povremeno pokvariti imerziju u ključnim trenucima radnje.
Volio bih vjerovati da je ovo bio samo jedan demo mladoga tima, koji bi narastao u nešto veliko u slučaju da je bio primijećen, te je to bio razlog mogućeg nepromišljenog zbrzavanja raspleta i nedostatka sadržaja, a naravno i male satnice. Time rečeno, developer Firewatcha ima potencijala i vjerujem da će njihovi sljedeći projekti biti na visokoj razini. Unatoč tome što izgleda da sam ju dobro napljuvao, zapravo sam ipak dosta uživao u igri i prošao ju u jednom dahu, i baš zato mi je krivo što je nije bilo više jer imam osjećaj da bi mi ona zbog svoje atmosfere postala jedna od najdražih igara svih vremena.
Koliko se isplati odigrati ju ovisiti će od osobe do osobe. Ako volite atmosferične igre u kojima možete malo guštati u vizualima, morate barem probati, no nedostatak ikakvoga dodatnoga sadržaja teško da će natjerati igrača da ju prođe još koji put, tako da osobno ne bih dao prevelike novce za ovo.
Uopće nisam planirao ispisati ovoliko teksta, ali jbg sad. Jedva sam se natjerao kliknuti "Pošalji".
