A Zero je prequel, ali da idem igrat serijal, igrao bi kako su igre izlazile. Imam dojam da je tako bolje.
Ja sam uskočio u serijal sa Zero. I dok vjerujem da je vjerovatno bilo dosta referenci na prijašnje dijelove, opet se nisam nitijednom osjećao izgubljen u priči ili da mi igra baca likove i događaje za koje bi ja već trebao znat background. Sve likove i njihove odnose dosta dobro predstavi. Meni je izgledalo kao idealni početak za newcomere kao što sam ja.
Al stvarno me iznenadila ta Yakuza. Imao sam i PS2 i PS3, al sam taj serijal uvijek uredno zaobilazio. U principu ne volim anime i izgledao mi je nekako baš previše japanski i nabrijano. Onda početkom ove godine se čekao Horizon Zero Dawn, umeđuvremenu se svašta pomalo igralo al za ništa nisam baš zagrizao. Igralo se više eto tek tako da se nešto igra. Gledam izašao taj prequel Yakuze i kažem si je** ga, uzimam pa kud puklo da puklo.
Uopće nisam znao što bih mogao konkretno očekivat i krenuo igrat. Stvarno me oduševila igra, nevjerovatno je kako uspiju napravit prelaz iz briljatno režiranih cutscena do totalno besramno opičenih over the top side misija. Jedini drugi serijal koji je to uspješno napravio je MGS. Al igra te baš uvuče u taj cijeli svijet, likovi i protagonisti su zanimljivi, grad ima hrpu, al baš hrpu raznovrsnog sadržaja, reference na 80' su za krepat od smijeha, a side misija ima hrpa i svaka je posebna, pod tim mislim da gotovo svaka koristi neku drugu game mehaniku. Nema smisla sad sve pisat jer bi mogao pisat još 3 dana i opet bi zaboravio nešto napomenut, al fakat posebna igra i nešto što bi se u najgoru ruku trebalo bar probat. Ja sam već preorderao Kiwami, a nakon toga spajam trojku i peglam prijašnje nastavke. Ako su pola ove igre, neću sigurno ostat razočaran.
Al zapravo mislim da je najgori nepriatelj toj igri kakav početni dojam ostavlja, kad je upališ na YT i malo gledaš dostupne materijale, izgleda ko neki zastarjeli japanski nabrijani brawler, a zapravo je bliže nekoj Personi lol. Jebote u riječniku kad otvoriš na pojam hidden gems valjda stoji slika Yakuze.
Usporedba s Personom čak ima smisla. Samo umjesto RPG borbe imaš Beat em up šoru.
No,
Sve si rekao. Baš sve. Mene žalosti i dalje koliko je serijal kriminalno podcjenjen gdje primjerice na ovom forumu možda troje ili četvero ljudi igra igre i shvaća o čemu se priča. Da se radi o lošem pa čak i prosječnom serijalu, nebi ni riječ rekao, al sve do jednog nastavka se radi o iznimno kvalitetnim igrama. U svakom nastavku možeš očekivati sve ovo što si opisivao za Zero - hrpetinu sadržaja i side misija kao u nekom RPG-u koji ti mogu uobičajeni prelazak priče od 15ak sati vrlo lako produžit na 70 - 100 sati. Samo uzmeš u obzir kako su nastavci izlazili, tako je i količina sadržaja rasla.
Recimo većina gamera će slavit TLOU i MGS serijal kao remek djela nulte baštine i posebno isticati karakterizaciju likova te priču. A šta je Yakuza? Sjeckana jetrica? To što je priča golema i proteže se kroz 7 nastavaka te ima hrpetinu likova koji su detaljno napisani i imaju svoje priče koje su isprepletene, živote te u realnom vremenu stare kako nastavci idu, to nikom ništa. Neki elementi mogu zbilja biti over the top u stilu kakav samo japanci mogu prirediti, ali svatko tko je igrao igre zna kako ih je priča, likovi i setting uvukli u igranje. To praktički nije neka pričica već saga koja se proteže jedno desetljeće, a likovi koji uz Kazumu prate serijal postaju više od samih likova. Zanimljivo je vidjeti kako se nose sa životom i situacijama koji isti baca pred njih kao kad su imali 20 - 25 godina i kad su imali 40 - 50 godina. Iz nekih situacija se mogu i brojne pouke izvući. Kad netko sa strane gleda priču, mogao bi reći da se radi o nekoj dugačkoj sapunici ili drami, ali imam dojam da time se narušava genij koji Yakuza serijal ima.
Baš kao što kažeš - pod hidden gems definitivno stoji slika Yakuze. Jebemti život i gaming. Fala Bogu pa je Zero donekle, ali doonekle pinpointao serijal u mozgovima gamera. Sad ćemo vidjeti kako će proći Kiwami i šestica.
Točno se sjećam kad sam prije ne znam koliko godina išao tražit nešto za igrat na PS2 što bi moglo bit hidden gem odnosno igra s kojom nisam upoznat. I na neku foru vidim Yakuzu. Malo listajući onlajn sam vidio da igru hvale kao dosta kvalitetnu. I probao sam igrat i ostao paf. Jebemti kako super igra, a praktički ništa nisam znao o njoj. Zakačio sam se i s guštom igrao i sve ostalo je povjest. Odmah sam nabavljao sve što je izašlo i višestruko ih prelazio.
Čak ni argument - "jooj pa igra je japanska, ja tu neću ništ kužit" je čisti bullšit. Dovoljno je accesible za svakoga pa i one koji nemaju pojma o Japanu. Što više, kroz igre se može ponešto i naučit o kulturi jer Yakuza neke stvari vjerno prenosi. Jedino što bi moglo bit ljudima dosadno je osjećaj da se kroz nastavke stvari ponavljaju - lokacije, neki gameplay elementi itd. Al jbg. Dogodi se.
Ja bi volio da Sega puno više forsira serijal nego Sonica jer Yakuza nema loše igre, dok Sonic saka dobrih 20ak godina što se tiče kvalitete. Nitko ne pamti ništa novije od 16 bitnih nastavaka.
Sad odo pit od jada.
