Uvjerljivo najluđa scena Yakuze 2. Ipak, dojma sam da su, usprkos ovakvim scenama, i jedinica i dvojka, najozbiljnije igre u serijalu.
Ali kakav serijal, braćo mila... Još od one triske koju je Kiryu dao maloj Haruki još u prvoj igri, shvatio sam o kakvoj se kultnoj igri (a kasnije i serijalu) radi.
___________________________________________________________________________________________________
Inače, igram tu Yakuzu 0 već skoro 50 sati i ne vjerujem da sam niti blizu završetka svega što ova igra nudi. Ne mogu se načuditi koliko je ovo dobro izrežirana i bogata igra. Svaka Yakuza je dobra na svoj način, neke su stvarno legendarne, ali ova zadnja definitivno ima najluđi ton.
Solid je objavio par videa u kojima se spominju neke od najbolesnijih side misija u serijalu, vjerujem da ste pogledali videa, pa ih neću ponavljati, ali meni je nevjerojatna činjenica da u jednom trenutku pokušavaš srušiti maloljetni lanac preprodavača nošenog donjeg rublja ili „čeličiš“ neku S&M dominu isprid nekoliko djece, a već u drugom trenutku, u nekoj glavnoj misliji, igra te baca u scene iz filmova Takeshi Kitana. (Preporuka za sve filmove dotičnog, legendaran tip i jedan od likova Yakuze 6) Jedini serijal koji na ovako dobar način kombinira maestralno izrežirane „ozbiljne“ scene sa elementima humora je – Metal Gear Solid. A to je najveći mogući kompliment koji mogu dati ovom serijalu, barem gledajući ga na ovom polju.
Sto puta je opjevano da su ove igre kriminalno podcijenjene, i to je tužna istina, ali stvari se polako mjenjaju izlaskom Zero i odličnim kritičkim osvrtom na istog. Mislim da se igra više nego dobro (zasluženo) prodaje, odlična je uvodna igra, a po mom mišljenju, radi se i o jednoj od najboljih iz serijala. Odlična je Segina politika što kod nas dolazi i remake jedinice, mislim da će se dosta ljudi navući. Šteta šta je samo nas par na FFA prepoznalo genijalnost ovog serijala. Sedam stranica u skoro punih mjesec dana od izlaska igre u kojoj kao glavnu nagradu na kuglanju dobiješ živog purana, a već u sljedećoj sceni raspravljaš sa nekim političarom o inflaciji yena je stvarno tužno.
A i taj Toshihiro Nagoshi. Nevjerojatno kako svoje igre napravi zadovoljavajućima za igranje. Igrajući ovu zadnju Yakuzu, u zadnjoj fazi igre osjećaš se ka Bog. Baš je faca. Napravio je novac toliko bezvrijednim, zabava i žene su na svakom čošku, sređuješ hostese, pa taj club managment na kojeg se nemoguće ne navući...
Recimo, iako imam stotine milijuna, često upalim Zero samo da bi odigrao sat-dva ruleta ili Blackjacka. I sad, zapravo jedini minus koji imam kod ove Yakuze je sljedeći...
Barem 3 ili 4 puta u životu sam San Andreas kompletirao 100%. Znak da imam 100% u San Andreasu nikad nije bio statističke prirode, već činjenica da nesmetano mogu na CJ-a navući odijelo, opremiti ga sa dvije potpuno unaprjeđene kubure i nonšalantno se uputiti prema kasinima Las Venturasa. I tamo, naravno, osvećivati se na najbrutalniji način svim nedužnim djelatnicima kasina, zbog svakog izgubljenog dolara. U Yakuzi Zero to ne mogu. Pušim silne milijune yena i ne mogu ništa, moram se pomiriti sa tim. Pokunjeno izađem iz tog dobro skrivenog kasina, odem na sake i jebiga. Svi stolovi i posjetitelji ostanu netaknuti. Nagoshi-San, nadam se da u šestici mogu „preurediti“ kasino kad me japanske varalice opelješe.
Baš sam čitao neke Nagoshijeve intervjue i, kao, prave yakuze su zadovoljne kako mu igre izgledaju. Ne bi se čudio da Nagoshi ima nekog važnijeg pripadnika yakuze na brzom biranju pa često odu na karaoke ili nešto. Ili kad Nagoshi kaže da se više od pola najluđih stvari iz Yakuze zapravo stvarno dogodilo njemu ili nekima od članova tima, najčešće dok su bili pijani. I sad stvarno, nakon ovoliko godina i nastavaka, ponekad dok igraš izgubiš tu crtu realnosti, nekad ti stvarno prođe kroz glavu: Pa dobro, ovo i nije toliko nemoguće, to je Japan.
Prva stvar koja mi je prošla kroz glavu kad sam vidio ovaj natpis...
Koliko bi tek ova igra vrijedila i tko bi je mogao platiti, da u njoj postoji side misija u kojoj imaš priliku igrati pachinko verziju Snake Eatera (naravno sa drugim imenom, ali da se kuži referenca), i da Kiryu poludi i razočara se igrom. A u međuvremenu šef kompanije je u Kamurochu, i onda moraš prebit sve zaposlenike i na kraju njega, da se igra povuče, a da se oni ugase. Ovo je bilo izvedivo. Kojima i Nagoshi su dobri prijatelji. Trebao sam ovo predložiti.
Bonus Bit
