Bilo je oko tri sata ujutro kad sam svoje maratonsko igranje Yakuze Zero odlučio okončati nekim erotskim sadržajem iz igre. Jer… Yakuza. Trčkarao sam Kamurochom u svom jeftinom odjelu koje želi biti puno skuplje nego što je, neonske reklame su svjetlile jače nego ikad, a cure sumnjivog morala su se hihotale na svakom drugom čošku. Svi oko mene su bili prilično čudni i imali su prilično čudne priče za takvo doba noći. I svi su htjeli pričati sa mnom. Taman sam pomislio kako se osjećam kao da je čitav grad moj, kad su me zaskočila četiri tipa tražeći moj skalp. Otarasio sam ih se toliko brzo da se vjerojatno i sam Kazuma Kiryu začudio. (ajde, ajde, pa nije mi ovo prva Yakuza, znamo se mi već dobro, Kiryu moj) Otvorio sam mapu tražeći potencijalnu entertainment točku, kad su mi se japanski Bogovi obratili i skrenuli mi pogled na ADULT VIDEO SHOP. Smješak se protegnuo od uha do uha, i trčkaranje za tom lokacijom je započelo. Nakon desetak minuta kasnije i desetak prebijenih tjela iza mene, našao sam se pred malim simpatičnim shopom. Stišćem X, igra ne dopušta ulazak. Barem ne još. :( Toshihiro Nagoshi, proklet bio! Pet sati gledam animacije (koje su jedne od najboljih u serijalu btw. ), ubija sam četu kosookih galamdžija, šta hoćeš više?! Razočaran sam prošetao do sljedeće ulice. Tamo su opet neke galamdžije htjele tučnjavu, i opet su bili pet puta brojniji. Ali nisam imao snage. Ušao sam u restoran i naručio najskuplje moguće jelo. Odlučio sam završiti i krenuo sam sejvati igru. Dok sam šetao put telefonske govornice bacao sam bolesno velike količine yena po zraku. Ljudi oko mene su bili skroz uzbuđeni.
Ryu ga Gotoku. Najbolji.
