Kakva igra!! Ogroman napredak u odnosu na jedinicu. Sve nove stvari su taman, a najveci skok je pozadinski art visoke rezolucije, jednostavno predivno!
Ori and the Will of the Wisps
- Uređivano
Igram ga i ja ovih dana na Xboxu One. Užitak za oči, a i igrivost je vrhunska. Platformerska čudesa, emotivna priča i istraživanje a la metroid, milina od igre.
Tek sam na početku ove godine igrao/prešao oba Oria na Switchu. Oduševio me serijal i stvarno bi volio vidjeti još jedan nastavak.
Prije pola noci prosao gotovo cijeli Looma Pools i drkao se sa Kwolok bossom. Jebes mi sve ako ovo nije tezi boss od bilo kojeg u Elden Ringu! Jednom dosao do cm njegovog HPa i umro. Pogasio sve i otisao se smiriti u anno 1800
Ispocetka mi je Mouldwood Depths bio onako wtf lokacija, sa onom tamom, hvatanjem svjetla i opcim gubljenjem gdje ici. Nakon sto sam otkrio vecinu toga, te nakon boss borbe kada se sve otkrilo, ova lokacija ce mi opcenito zauvijek ostati u sjecanju. Kako malo treba izmedu mrznje i ljubavi…
Odlicna atmosfera, gradenje napetosti uz glazbu, art i vizuali koji te uvuku u svijet, te jako jako pametan dizajn levela su me odusevili. Bas sam ima osjecaj sumske trulezi, tisine i tame. Perfektno!
Prosao! Ocekivao sam vise od zadnjeg bossa, jer nije bio toliko tezak. Ali kraj igre je vrhunski!
Zašto ova igra nikad nije došla na PlayStation
eraserhead igretina! A kraj bas ono sto me najvise pogodi, optimisticno tuzan.
Evo i ja je uspio zavrsiti nakon 27h… Igra stvarno predivna, jedna od ljepsih koje sam igrao ali nevjerojatno frustrirajuca i teska na nekim djelovima.
Ori and the Will of the Wisps - fantastična igra, trebalo mi je oko 25 sati da ju završim pri čemu sam napravio gotovo sve što se moglo (nisam se previše bavio spirit trialsima i nisam pokupio nekoliko spirit lightova koje sam do kraja igre ionako imao previše). Igrivost je na vrlo visokoj razini, bio je pravi užitak izvoditi svakojaka platformerska čudesa (izuzev par sekvenci bježanja), a i borba je sasvim solidna, pogotovo opaki bossovi. Napredak u stilu metroidvanie je pun pogodak, kao i RPG elementi kroz razne pasivne i aktivne sposobnosti. Artisitčki stil je predivan kao i glazbena podloga, a i priča je imala vrlo emotivne trenutke. Glavni boss Shriek je prilično tragičan lik, a scena njezine smrti mi je najtužniji trenutak igre
Jedini minusi mi se odnose na tehničku stranu (igrao sam na Xboxu One) kad mi se igra jednom zgličala (resetiranje je riješilo problem), a i učitavanja su mogla biti nešto kraća.
U moru od 600+ igara koje imam u library sam se tek jučer sjetio da ju imam. Sjećam se da sam prošao prvi dio ali sam u zadnjim levelima pišao krv. Art je zbilja top notch ovdje kao i u nastavku, a igra se vrti na 1440p u 240 fps-a bez problema. Jedino što me smeta jest HDR, moram ga ugasiti jer em ništa ne vidim i em je Ori kao jebeni svjetlionik na ekranu