Loki volimo li mi nogomet zbog statsa? Ovdje je nedavno bila rasprava da će Neymar vjerojatno biti jedan od najvećih ako osvoji SP. Neće. Pa se spominjalo koliko ima naslova, pa što, a koliko ima Alves, Maxwell ima čak 33. U Americi bi potonji bio božanstvo u rangu Bradyja, a ovdje nije ni spomenut kao najveći jer dobro znamo što je nogomet i zašto svi vole Ronaldinha i boli ih tuki koliko Neymar ima naslova, a pogotovo Maxwell.
Pitanje je kako se ta ista statistika koristi. Broj naslova naravno nećeš uspoređivati s kvalitetom igrača, i ne mislim da je itko to u nekoj raspravi radio. Kratko ću se vratiti na Neymara jer mislim da smo tu temu apsolvirali. Meni, tebi, ili nekom desetom neće biti u top 50, i vjerujem da ćemo svi dati obrazloženje zašto je to tako. No, ja dajem ruku u vatru da naslov svjetskog prvaka u kojem on ima doprinos će ga sigurno gurnuti na takve liste većine portala i novina, a u konačnici ta riječ ostaje, a moja usmena predaja ili piskaranje na forumu ne.
Statistika kao alat može obrazložiti skoro sve u sportu pa tako i u nogometu ukoliko znaš što radiš s njom. Uzmi primjer Ronaldinha kojeg spominješ i njegove magije. Nažalost ne raspolažem toliko detaljnim alatima za taj period, ali možeš i za njegove najbolje godine izvući da je imao npr. više no look dodavanja od ostalih, udaraca u gol s mjesta, uspješnih driblinga, tunela, itd. Ja razumijem da ljudi to ne vole, ali brojčano se u sportu može jaaako puno toga prikazati, pa tako i romantika i potezi. Ubija možda dušu, ali je najčešće egzaktna, ispravna i gotovo svaki invidiualni i kolektivni uspjeh se može prikazati njome. Uostalom zato je i svi klubovi te menadžeri danas i koriste te imaju hrpetinu vanjskih suradnika. Najromantičniji uspjeh novijeg doba, slavlje Leicestera, se može prikazati kroz to također. Pričajući s jednim bivšim pomoćnim trenerom premierligaša za kojeg sam radio u tom trenu skauting, znam primjerice koliko se radilo na analizi Kantea, a mi ćemo to samo baciti pod rečenicu: borben i srčan.
Razlika između Lyona i PSG-a je dobro opisana, ali to nije bila tema, već priče o tome kako se radi o farmerskoj ligi jer je PSG prejak i kako je uvijek očito tko će biti prvak. Ovo što kažeš da je to zato jer se njima neda igrati može biti istina, ali to ne poništava činjenicu da smo očito imali situacije gdje ta liga nije unaprijed rješena. Kojim putem je to došlo je druga priča. Isto tako mislim da snagu klubova ne treba izjednačavati s kvalitetom i zanimljivosti lige. Rekli bi da je period kada je Real osvajao LP onda i dokaz da je La Liga tada bila najjača i svima sjajna, a realno se radilo o duopolu s povremenim uskakanjem Atletica, dok ostalih 17 klubova je gledao jednaki broj ljudi kao i utakmice Lokomotive.
