Prvo što treba spomenuti je da je taj element alternativne sadašnjosti prisutan od prvog nastavka (koji je prije čak 10 godina došao, vrijeme leti), stoga znači da je isti pomalo neizbježan sada. Meni se osobno taj element jako svidio sve do trojke, uključujući u njoj. Desmond je bio solidno napisan lik koji je pokušao živjeti normalnim životom, no našao se u nečemu što gotovo nije ni mogao shvatiti. Bio prozor samom igraču, kako smo mi učili o svijetu, likovima, događajima, tako je i Desmond učio. Zbog toga je taj segment jako dobro funkcionirao. Tu treba nadodati i karizmatične pomagače, a pogotovo odličnog negativca - Vidica. Dakle, čitav taj segment u sadašnjosti je imao svoju radnju te je imalo smisla paralelno pratiti i te događaje.
Zatim su u četvorci, kada su zapravo rebootali serijal, promijenili pristup. Kao što je Elec prije mene spomenuo, taj misterij Animusa je polagano nestao. Sadašnjost se promijenila u poludistopijski svijet koji jednostavno nije imao taj šarm kao onaj u glavnoj trilogiji, svijet u kojem ljudi uopće ne znaju za Animus. Ovako se u IV i Rogue ispostavilo da je Abstergo zapravo EA i to je to.
Unatoč tome, sam sistem u spomenutim nastavcima nije bio loš. Bilo je malo hakiranja, lijepog dizajna i nekakvog misterija iza toga što se zapravo događa s Animusom. Bilo je zabavno glumiti hakera po Abstergu, iako je definitivno nedostajala doza napetosti, a za to krivim pogled iz prvog lica i takav pristup da se samo hakira. Mogao je biti čitav segment sa šuljanjem itd., no UBisoft nije iskoristio potencijal. No dobro, može, u redu, nije problem, može se probaviti, nije na razini Desmondove sage, ali je u redu.
I onda je došao Unity... Taj prokleti Unity koji je toliko potencijala imao. Kao igra prepun bugova, ne mogu to ne reći, no predivnog svijeta koji je stvarno bio živ. Kako se ne uživiti kada ubiješ svoju metu u Notre Dameu, istrčiš na ulice bježeći od stražara koje izgubiš među ruljom u lokalnoj kavani dok se oko tebe ori Marseljeza. Nažalost, priča je bila prekratka, a odlično napisani Arno i Elise nisu dobili dovoljno vremena da stvarno oduševe svijet igrača. Što se u današnje vrijeme događalo? Pa da budem iskren nisam siguran. I tu je najveći problem bio. Već je u temeljima serijala bio taj dualizam prošlosti i sadašnjosti, a kako su ljudi prigovarali na potonji segment, Ubisoft je odlučio ne biti maštovit i uveli su par sekvenci koje miču Arnoa kroz razna razdoblja u ljudskoj povijesti i to je bilo toliko dosadno.
Za Syndicate ću biti iskren i reći da se uopće ne sjećam kako je funkcionirao segment sadašnjosti, iako sam igru prešao 100%. Samo se sjećam kraja i to je to. Za Origins uopće ne znam kakav pristup imaju.
Ukratko, smatram da je element sadašnjosti ključan u serijalu, dio je njegovog nastanka, stoga je nerealno očekivati nestanak istoga. Nažalost, to znači iz Ubijeve perspektive da su se odlučili na loš pristup uvođenja sadašnjosti reda radi. Ponavljam, ne znam kako je u Originsu, ali jednostavno treba nekakav hook kao što je bila Desmondova priča da čitav serijal stalno vodi dalje kada se već tako brzo opraštamo s protagonistima.
