evo zavrsio Violet Evergarden.
Mislio sam da me vise niti jedan anime ne moze drzati okupiranim i natjerati me na maratoniziranje, a pogotvo da moze ovako iznenaditi i potaci na mnoga razmisljanja. kako odrasla osoba, prosla svasta nesta, pogledala masu filmova i animea, procitala stripova, mangi i stiva te odigrala bezbroj igara, moze biti ovoliko "emocionalno rasturena" tokom odgledavnja ovog remek djela? ne znam. rekao sam sebi nakon Steins; Gate da mi ne treba ovakva drama emocija vise i pomislio da je ionako nemoguce da se to ponovi dva puta u zivotu, pogotovo kada sam sada stariji nekoliko godina nakon gledanja spomenutog animea i kada sam vec mislio da me nista ne moze iznenaditi.
ima jedna epizoda, necu spojlati, koja bi i kamen natjerala da pusti suzu. ljudi pogledajte ovaj anime i nemojte se sramiti pustiti i vi jednu jer nije sramota imati srce.
