solidmerlin

Sad si mi dao za razmišljanje, ajde ako se sjetim još kojih napišem. Turn based, vrlo dobra priča, grafika. Ok.

    solidmerlin Dobar narativ + prica, turn base, dobar art + grafika, lokacije, animacije. Tezak sam znam, prebrao sam sve liste vise puta, igrao sam jos dosta toga ali uvijek sam u potrazi za jos.

    Nikako cajta nać. Evo budem nešto izvukao.

    Znam da nisi za action-based igre, ali par ih moram spomenuti:

    • NieR Automata i NieR Replicant - priča i mjuza sick shit, pogotovo Automata koja mi je jedan od naj igara ikada
    • Scarlet Nexus - fun combat
    • Ys VIII: Lacrimosa of Dana - mislim da si rekao da ti ne valja, meni osobno najbolji Ys i totalno dobra igra
    • Tales of serijal - osobno najviše volim Phantasia, Simphony, Destiny 2, Abyss, Graces F i Versperiu. Sve ovo dalje mi je groblje, i nije ta razina stare škole. Arise je ljepuškast, ali fali mu dubine.
    • FF: Crisis Core, ako voliš FF7 voliš svijet, makar je po mnogima slaba igra ali meni zbog priče emocije i mjuze te Zacka jedan od dražih naslova
    • The World Ends with You i NEO - oba odlična. Čudna igra, genijalna mjuza i super priča.
    • Trials i Visions of Mana, ako voliš Mana serijal - meni je groblje

    Turn based:

    • NoNi Kuni, prvi dio. Genijalan i meni totalna old skul vibra igre. Predivan art
    • The Legend of Heroes - Trails in the sky mi je naj, pa Azure i Zero, pa Cold steel. Jako grafički loše, puno priče i odličan turn based combat
    • Persona 3 Remake - super
    • Persona 5 - meni osobno najbolji JRPG unazad 10 godina i možda jedan od top 5 ikad napravljenih, naprosto mi je sve fenomenalno
    • Persona Strikers (više akcijski, ali same good stuff kao petica)
    • SMT V - ne znam zašto ti ovo ne paše, osim priče sve je na vrhu razine
    • Dragon Quest 7, 8 i 11 su mi najbolji DQ nastavci ali svi su odlični
    • Octopath Traveler ti ne paše, šteta, combat je baš ono, genijalan. Dvica je bolja, pa možda da probaš nju, prvi mi je bio nekako slabiji u svemu.
    • Chained Echoes - SNES/PS1 brija, 1 lik radio igru, meni bolja od dosta AAA igara
    • Yakuza Lika a Dragon 1 i 2 - ova zadnja 2, totalno ludilo iako novi nisam još odigrao ali sasvim sam siguran da je vrh
    • Monster Hunter Stories 2 - onako, neka sedmica od igre i solidno, ali dosta osrednje u dosta toga.
    • SaGa serijal - sad je Romancing SaGa 2 izašla i budem probao, ali nisam uopće serijal probao još jer me puno toga odbija ali slušam jako dobre commente za baš ovaj zadnji remake
    • Cosmic Star Heroie - Indie poslastica, genijalna prica, combat i mjuza i steampunk brija, meni baš onak nostalgično dobra
    • I Am Setsuna - jedina koja mi od njih donekle paše, iako je navučena sedmica ali mjuza kida
    • Soul Hackers 2 - slična brija kao sve Atlusove, meni odlična
    • Metaphor - malo drugačiji ali i dalje imaš dane i limite, makar turn based dio igre briljira.
    • Eiyuden Chronicle - za mene Suikoden razočaranje ali svejedno ako voliš Suikoden, moglo bi ti bit ok.
    • Live A Live - čudan JRPG protkan pričama raznih protagonista, zapravo dosta slično Octopathu ali combat je neki križanac taktike i turn baseda, ali ovo mi ima bolje pisanje od octopatha i tu neku staru vibru koja mi se svidjela.
    • Resonance of Fate - čudna igra, odličan inovativan combat i masivni grind. Bila mi ok, ali i malo naporna.

    Nisam se fokusirao na ranije platforme toliko, više PS4 i ova era.

    Igre poput Lost Odysseya neces naci jer to je FF12 koji nikad nismo dobili, a jedino blizu tome je što je @maverick spomenuo - The Last Story. Iako, to je akcija više nego turn based, ali jako zanimljiva brija. Sad će ti Fantasian, ali meni to ne izgleda baš najbolje ovak na prvu.

    Nisam išao kroz Souls igre jer mi odudaraju od toga što želiš. Imaš sve generacije? Ima tu dragulja dosta još.

        foggy

        Moze i Infinite Undiscovery proći kao FF. Puno kraći, ali ima taj štih s akcijskim smjerom gameplaya.

        Slažem se s Resonance of Fate. Originalan dizajn baziran na grindu i ponavljanju.

            Legendary_Hero Ma samo sam ps4 jrpg liste malo prosao, nadam se sa vise manje sve i ima na toj generaciji. Nisam isao na Infinite generaciju ali da, njega bi stavio sigurno na listu.

              Ima i Blue Dragon, isto ta generacija. Turn based i grafika, ali priča i likovi ne baš tako dobri.

                foggy NoNi Kuni, prvi dio. Genijalan i meni totalna old skul vibra igre. Predivan art

                Konačno sam odlučio probati igru, na Gamespass je i, NIJE SPOJLER, na početku čim mu mama umre,kažu da je on odabran i da je može vratiti u zive, sam zamračio. Koji su stakes u igri kada je sve reverzibilno?! To me ubilo u DQ11, ali tamo tek na kraju shvatis to, ali ovdje odmah na početku znaš šta će biti i da posljedice ne postoje. Jednostavno nemam više volje za takve "dječije" priče i odustao sam odmah.

                    maverick Da ti pravo kažem nemam pojma više. Znam da mi je to jedna od najboljih PS3 igara bila, baš JRPG za dušu kakvih nije bilo previše, barem ne toliko meni dobrih. Art je predivan, a priča… A šta da ti velim 😃

                        foggy Art je predivan

                        Da, Ghibli na djelu. Šteta kažem, ne mogu biti invested u takve priče vise. Znaš koliko volim XC3 i kada je tamo počelo isto da mrtvi ne ostaju mrtvi zamračio sam na najjače i to mi najveća mana te igre.

                            maverick

                            Ufff, u krivu si sa zaključkom… 😃

                            Meni također jako draga igra. Na tragu klasičnih PS2 JRPG-ova koje obožavam. Slatka, (čudno) kratka ali izuzetno emotivna priča.

                            Dvojka je, s druge strane, dosta meh. Barem meni. Nema tu neku čar koju je imala jedinica a niti se ne sjećam da je priča bila nešto posebno.

                                maverick Ma ja je nisam ni završio 😃 Svaki put kad se sjetim Erythia Sea dođe mi slabo. Tu me igra ubila.

                                kabegami Ja tebi skoro nikad nemam šta za reć osim bacit lajk 😃 Kao da si moj inner outer voice 😃

                                    kabegami Ufff, u krivu si sa zaključkom…

                                    Slobodno mi napiši spojler. Znam da mu odmah na početku kažu da je chosen one. Ubije me to i kao da je majka mrtva, ali je u drugom svijetu i ko fol može ju spasiti. Tako sam barem skužio.

                                        maverick Koji su stakes u igri kada je sve reverzibilno?! To me ubilo u DQ11, ali tamo tek na kraju shvatis to, ali ovdje odmah na početku znaš šta će biti i da posljedice ne postoje. Jednostavno nemam više volje za takve "dječije" priče i odustao sam odmah.

                                        Možda ti sljedeća misao pomogne:

                                        Priča koja ima ovakav početak i kraj na koji aludira ne mora značit da je sve loše. Priča su likovi, dijalozi, vibra, mjuza, art, moment… Puno toga je jedna cjelina. Ako te smara čista, jednostavna i djetinjasta nit same priče, razmišljaj šta ćeš sve putem vidjeti i doživjeti. Hrpa priča je smeće, ali je taj put i sve što doživiš ono što ti daje neki glavni dojam. NiNo je stvarno predivna igra prepuna takvih situacija, predivnog dungeon designa i duše koju većina igra nema. Ima i loših strana, ali evo ja kad se sjetim igre odma mi dolazi ona prva šuma i par stvari koje inače nikad ne zapamtim ako mi se igra zbog nečega nije urezala.

                                            foggy možda jednom kada ne bude baš ništa za igrati i dam još jednu šansu. Problem je što ću ja radije ponovo igrati npr nešto provjereno kao npr ffx koji me već neko vrijeme svrbi, nego nešto novo. Spalio sam 😅

                                              maverick

                                              Ipak ću staviti u spoiler jer… možda mu daš šansu pa da ti ne bude žao.

                                              Long story short, ne može spasiti mamu. Smisao cijele priče je prihvaćanje smrti kao takve i nošenje sa istom, sa svime onime što ona donosi i što oduzima. Oliverovo cijelo putovanje krenulo je kao nešto naivno dječje, lišeno bilo kakve ozbiljne logike i razmišljanja, mogli bismo reći čak i fool's errand. No na tom putovanju Oliver shvaća da razlog tog putovanja a zatim i krajnji cilj istoga uopće nije bitan, nego ono što je na tom putu doživio, svjedočio i osjetio. Prijateljstva koja je stvorio, živote koje je spasio ili barem dodirnuo.

                                              Možda sam otišao u neke veće, poetične širine sa ovim postom ali obožavam takve emotivne, jednostavne a opet višeslojne priče.

                                              foggy kad se sjetim igre odma mi dolazi ona prva šuma

                                              Kao da sam ja pisao. Šuma i oni monsteri u njoj, pa daj.. PS2 all over again. Ona mistična glazba koja kao da šuška u pozadini, predivni art i to otisnuće u nepoznato… baš prava avanturica.

                                              Nemojmo zaboraviti i world map. Pa u nesvijest sam skoro pao.

                                                    kabegami au, stvarno sam bio u krivu, ali ne možeš me kriviti ponukan iskustvom DQ11 i XC3 puj pik ne važi, svi sto su riknuli su živi, a u slučaju dq11 baš sve ništa nije imalo smisla jer se vratilo na staro minus zlikovci. Pa jebemu osjećam se kao da me igra vukla za nos 90ak sati.

                                                    Kako god ovo povećava ogromno šanse za ponovno igranje. Hvala.

                                                      kabegami Kao da sam ja pisao. Šuma i oni monsteri u njoj, pa daj.. PS2 all over again. Ona mistična glazba koja kao da šuška u pozadini, predivni art i to otisnuće u nepoznato… baš prava avanturica.

                                                      Nemojmo zaboraviti i world map. Pa u nesvijest sam skoro pao.

                                                      Nisam to napisao jer sam znao da ćeš ti 😃

                                                      Joj da, world map, i to smisleni, divni i ljepi world map. Kako mi to fali, ali u tom izvornom obliku. Ako se ne varam i škrinja je bilo po mapi, to me posebno obradovalo. Igra je jedan pravi old skul komplet svih onih divnih nostalgičnih pozitivnih aspekata igara žanra.

                                                        Igra je baš pravi love letter nama JRPG manijacima koji smo gutali sve što su nam PS1/PS2 davali.

                                                        Bilo je i onih tajnih lokacija (svega nekoliko ali ipak), putovanja s brodom, pa letjelica… Taj neki feeling kad dobiješ brod/letjelicu pa kreneš istraživati u maniri kvazi open worlda… Ah, divota.

                                                        Uff, točno sam na rubu da ga skinem i opet krenem ispočetka. Već mi Main Theme svira u glavi (da, još ga uvijek nisam zaboravio)… 😃

                                                          kabegami E i mene vuce od kad sam vidio da ima remaster. Da nema toliko novih igara koje me zanimaju odmah bi se na ovo bacio.

                                                          Velika steta sto Eiyuden nije razina igre kao ova. Ima realno skoro sve da bude takav gem, ali u nicemu nije ni blizu.