Ono što me najviše ''plaši'' jest to što je uvijek u pitanju isti lik i, koliko sam čuo, sve igre iz serijala su povezane, ali ne baš tako povezane (što god to značilo), pa se pitam ima li smisla uopće igrati išta iz tog serijala. Nisam baš nešto raspoložen da prelazim sve. Lacrimosa izgleda prelijepo.
Pa rekli smo da nemaš straha, da funkcionira slično kao i FF.
Što se poveznica tiče, one su ipak nešto direktnije. Priča funkcionira tako da je svaki nastavak Adolova nova avantura; s novim likovima, pričom i zemljom koju posjećuje. Jedini lik koji se uz Adola pojavljuje je njegov najbolji prijatelj Dogi.
Priče međusobno uopće nemaju veze, nema nikakvih poveznica osim činjenice da se događaju u istom svijetu i da igramo kao Adol.
Moj prvi nastavak koji sam probao bio je Ark of Nephistim i odustao sam od njega (vratiti ću se uskoro), a prvi koji sam završio bio je Ys Seven. Igrajući Seven niti jednom nisam imao osjećaj da sam nešto propustio ne igranjem starijih naslova jer se priča uvijek priča ispočetka, a tako i osnovna karakterizacija likova.
Sad igram Ys: The Oath in Felghana, i jao ljudi moji kakva igretina. Igram na Easy i mogu reći kako bossovi i na toj razini znaju biti izazovni (ne previše, ali ne padaju odmah od prve). Priča je klasična za JRPG.
Ono što me najviše oduševljava je količina ljubavi koja je utkana u ovaj naslov. Nihon Falcom mi je, uz Platinum Games, najdraži developer. Jedini studio koji je uspio zadržati taj duh old school JRPG-a (ajde, uz Level 5) i skidam im kapu zbog toga.
:)
