Inače, što se JRPG-a tiče, za mene je sve što nosi Matsunov potpis instant hit.
Taj čovjek je Kojima RPG žanra, vjerojatno još i bolji (ne bacati hejt ). Definitivno najbolji pisac u industriji i vizionar bez premca. Nekako sve što on dotakne pretvara se u zlato. Vagrant Story, koji je star 17 godina, još i danas može stati uz bok većini RPG-ova i još pomesti pod s njima.
Samo sam htio ovo kvoutati zasad, kasno je pa mi se ne da tipkat, ali Matsuno je bog i batina i nikad neću prežalit jebenog (prostite na francuskom) Wadu i Squeenixovo preseravanje oko XII-ice i mentalno sakaćenje tog genijalca. Količina truda, ljubavi i volje koje taj čovjek uloži u "zapadnjački" JRPG je nevjerojatna. Još uvik nisam odigra FFT i Tactics Ogre jer sam glup u taktiziranju ali jednog dana moram čisto iz poštovanja.

Inače me užasno zanima i Earthbound, točnije Mother serijal koji je navodno jako čudan i ima "ono nešto" ali nikako da stignem to emulirat.

Ja sam jednom započeo Earthbound i dobio sam par puta po njonji u samom startu igre (ilitiga game over) pa sam odustao jer sam loš. A djeluje skroz zanimljivo taj setting. Kao da gledaš Cartoon Network 90-ih. Američki gradovi u sadašnjosti (za to doba), reference na tu pop kulturu, protagonisti su djeca itd. Totalno drukčije u odnosu bilo što od JRPG-ova iz tog doba. Nema druge nego uzgojit nova muda i krenut opet. Imam dojam da sam zakinut za greatness.

Baš sam jučer započeo jedan kul indie RPG na PC-u, The Tenth Line.
Nakon prva 4 sata, dojmovi su pozitivni.

Igra lijepo izgleda, ''pixelasti'' likovi zalijepljeni na ispeglanu pozadinu; nešto kao Pier Solar HD:




Igra je nekakav mix RPG-a i platformera (lel, samo nekakve Metroidvania RPG-e igram u zadnje vrijeme) i vidim da je na početku moguće odabrati Story only mode - to je vjerojatno samo ovo skakanje s jednog kamena na drugi i rješavanje zagonetki, bez ikakvih borbi i bildanja likova - što je zapravo neloša ideja. Momci (i cure?) su napravili igru u kojoj mogu uživati fanovi 2 žanra.

Borba je na poteze, svaki lik ima nekoliko vrsta napada koji se izvode trošenjem AP-a, ali ima i neka linija (tipa ATB iz Final Fantasy serijala) zbog koje napad treba izvesti što prije. Zasad su se te borbe pokazale kao malčice izazovne jer nema healing predmeta i magija (već samo rest opcija tokom borbe koja obnavljamalo HP-a, a nakon borbe sav HP se vraća na max), a često se u borbama desi da protivnici dolaze u ''valovima''. Likova ima zasad 3, pretpostavljam da su samo oni glavni, a svi drugi se priključuju privremeno (barem je tako tutorial kazao). I da, tutorial postoji za svaku sitnicu; sve je lijepo i detaljno objašnjeno.

Sviđa mi se način bildanja likova. Ljudi koji su igrali Final Fantasy X bi mogli reći da je ovo Sphere Grid (ali sa puno manje opcija). Doduše, i kao takav ''osiromašeni'', može biti kompleksan. Evo jedan dio:



Svaki lik ima neku startnu poziciju na svom ''gridu'' (to je ovo gdje piše Source), jedan level = jedno pomak na gridu. Ova polja - zelena, plava, žuta i crvena - popunjavate sa predmetima/glyphovima koji daju bonus na HP, SP, offense ili defense a, ako pogledate ovo što piše u donjem desnom kutu, bit će vam jasno što igra od vas traži; predmet/glyph se može staviti na bilo koje polje (osim ovoga što je ''sivo''), no ako stavite adekvatnu boju dobivate bonus na statistike. Available 1 (donji lijevi kut) znači da ima jedan neiskorišteni level, odnosno, da može staviti jedan glyph na svoj grid.
Već vidim da ću provesti sate na kombinacije.

Samo sam htio ovo kvoutati zasad, kasno je pa mi se ne da tipkat, ali Matsuno je bog i batina i nikad neću prežalit jebenog (prostite na francuskom) Wadu i Squeenixovo preseravanje oko XII-ice i mentalno sakaćenje tog genijalca. Količina truda, ljubavi i volje koje taj čovjek uloži u "zapadnjački" JRPG je nevjerojatna. Još uvik nisam odigra FFT i Tactics Ogre jer sam glup u taktiziranju ali jednog dana moram čisto iz poštovanja.
Mislim da ljudima nije niti jasno koliko je SE izmrcvario Matsuna. Oduvijek se znalo da Matsuno želi apsolutnu kontrolu nad svojim projektima ali kada imaš nekoga tko je takav genije jednostavno mu moraš dati prostora da radi onako kako želi i onoliko koliko želi.

Ima jedan zgodni quote s Destructoida koji je vrlo vjerojatno točan:

"...which was directed by the guy who made Final Fantasy Tactics and Vagrant Story before Square got tired of him BEING WAY BETTER THAN THE REST OF THEM AT MAKING GAMES..."

Problemi za Square su započeli promjenom CEO-a (Wada, jel) koji je sasvim promijenio pravila po kojima se Square vodio, a samim time i cjelokupnu klimu unutar kompanije.

Druga je stvar preveliki fokus na FF, do te mjere da danas izgleda kao milkanje igrača koji još uvijek žarko žele igrati i uživati u FF-u (ne, ovo nije kritika FFXV, nisam ga igrao pa ne mogu niti komentirati). U svemu tome, Square se počeo miješati u sve odluke koje se tiču direkcije i priče često izvrčući ideje koje su imali originalni režiseri (Matsuno je, opet, ovdje najveća žrtva) i onda dobijemo poluproizvode koji su izmrcvareni, nedorečeni i izvrnuti do neprepoznatljivosti. Često pod krinkom zadovoljavanja igrača, SE lijepo uspije stvoriti hype (Final Fantasy je i sam po sebi dovoljan hype), pobrati novčeke i onda zbrisati ostavljajući producente, pisce i režisere da se sami nose sa zvijeri koju tvore fanovi.

Zašto sam sve ovo napisao, pitate se? Cijela situacija oko FFXII je tragikomična (sa većim naglaskom na ovo tragi). Svaka Matsunova ideja bila je izmijenjena; počevši od glavnog lika koju je trebao biti Basch, ali on ima 36 godina i ožiljak na faci, pa se SE prepao da se prosječnom igraču FF-a neće dopasti takav lik. Slijedio ga je Balthier (on ima 22 (iako se ponaša i zvuči kao da ima 27+, aaaaali dobro...  : )) koji je zbog nepoznatih razloga otpisan pa je sve palo na Vaana.
Vaanova je priča trebala biti puno tragičnija i mračnija (kao Ramza ili Denam, otprilike) ali SE-u se niti to nije svidjelo pa su i to izmijenili. Isto kao i Penelo...

I što se sada događa? Matsunova originalna ideja bila je implementacija Job sustava u igru. Naravno, i to je odbijeno jer se činilo da je suviše kompleksno za prosječnog igrača FF-a (jel oni misle da smo mi mutavi?  ). Uz jobove, oružja su trebala biti podijeljena na više vrsti (edge, piercing,...) ali i to je suviše kompleksno... (sudeći prema nekim recenzijama na koje sam nabasao, a koje kritiziraju license board zbog kompleksnosti, ovo je možda i opravdano (izgleda da prosječni igrač FF-a jest mutav)). I sada se SE kiti tuđim perjem (Matsunovim) i jaše na srebrnom Chocobou kao spasitelj uvodeći brdo promjena koje su prethodno odbacili. Mene samo zanima, tko je ovdje lud (ili luđi), Square Enix ili mi igrači.


Svaki moj osvrt na ovu temu završi kao neki rage post, možda baš zato što i jest rage post. Ne znam, ali se ne mogu oteti dojmu da smo uskračeni za nešto (a bome i Matsuno). XII je veličanstvena igra ali imam dojam da je mogla biti još veličanstvenija da se SE nije pravio pametan i uništio sve ono dobro što je Matsuno zamislio.
Kažu da je Yiazmat nastao po uzoru na Matsuna ( u originalnoj japanskoj verziji Yazmat - Yasumi Matsuno) ali meni se čini da je on sličniji Baschu - častan čovjek okaljanog imena koji se borio za svoj narod, odnosno, u Matsunovom slučaju, za nas igrače.

Shame, Square Enix! Shame! Shame! Shame!



Veigue

Eto, FF XIII 100%. 8) Easy!

124 sata s time da sam izgubio pun kufer vremena na namještavanje porta jer je PC port smeće. Totalno neigrivo smeće. I da, Square Enix je smeće, isto. Unatoč supportu, niti su se potrudili da poprave igru. Ništa. Bojim se pomisliti na nastavak XIII-2, za kojeg kažu da je još lošiji port od prethodnika. Inače, u igri imao 106 sati. Zadovoljan. :)

I tako danas završih konačno London Seirei Tanteidan.


Po nekim mojim mjerilima i ako uzmem u obzir da je igra izašla 1999. godine (ako se ne varam), bila bi za nekih 6/10. Setting mi je fora, ali nemoguće je negirati činjenicu da su u to doba već izlazili JRPG velikani koji su pomakli granice žanra u svim smjerovima - od grafike, FMV animacija, priče, količine sadržaja i ostaloga. Spram njih se jedan London Seirei ne može mjeriti jer djeluje arhaično kao da pripada razdoblju 1994 - 1996. godine.

Ali i dalje napominjem da je šteta što Bandai nije ovu igru preveo jer bi bila super kao početnički JRPG zbog jednostavnosti i lake razine težine. Ovako je nama zapadnjacima jezična barijera dodatna težina. Nadam se da će barem neki translating community jednom prevesti ovu igru pa da bude dostupnija JRPG entuzijastima.

Bojim se pomisliti na nastavak XIII-2, za kojeg kažu da je još lošiji port od prethodnika.
LEL

Navodno ni PS3 verzija nije nešto zadovoljavajuća; ekipa se žali na loading. Ja sam trilogiju igrao na Boxu i, da ti iskreno kažem, nikakav problem sa loadingom u XIII-2 nisam imao, odnosno, nije mi se činilo da je nešto pretjerano dug.

Isplati se odigrati XIII-2. Barem zbog soundtracka i kul negativca.



124 sata s time da sam izgubio pun kufer vremena na namještavanje porta jer je PC port smeće.
Glavni razlog da nisam još igru odigrao, možda jednom napravi kvalitetan port trilogije za ps4 pa odigram i ovaj ff, ima previše kvalitetnih igara da bi gubio vrijeme na popravljanje zbuganog porta.

Cijela situacija oko FFXII je tragikomična (sa većim naglaskom na ovo tragi).
Makli su mu strateške airship borbe. Usmjerili priču na Occuriu i kristale više nego na sama kraljevstva. Pobogu, voice acting je bio sniman preko modemske veze. Kako je ta igra uopće živa i dobra kao takva je čudo.  :

jel igrao tko Breath of Fire? onak tko je igra, koji Vam je nastavak najbolji?

Ja mislim da će se svi složit da je BOF IV najbolji u serijalu.

jel igrao tko Breath of Fire? onak tko je igra, koji Vam je nastavak najbolji?
Slazžem se s Yakuzom, IV je ipak najbolji.

Započeo sam i III (došao sam do pola, ako ne i više) ali me odbila činjenica da igra forsira igranje mini igara za prelazak priče. Postalo mi je suviše naporno pa mi je na čekanju (čitaj: vjerojatno je ne budem niti završio).

:)

Ja mislim da će se svi složit da je BOF IV najbolji u serijalu.
Slažem se s Yakuzom, IV je ipak najbolji.

Započeo sam i III (došao sam do pola, ako ne i više) ali me odbila činjenica da igra forsira igranje mini igara za prelazak priče. Postalo mi je suviše naporno pa mi je na čekanju (čitaj: vjerojatno je ne budem niti završio). 
Pridružujem se. I kao i Kaby, vrtio sam i tricu, ali nikada je nisam završio.

Breath of Fire IV je jedan od prvih JRPG-eva koje sam završio i radi se o meni iznimno dragoj igri. Nesvakidašnji setting inspiriran azijskom kulturom, pomiješan sa simpatičnim i pamtljivim soundtrackom, davao je igri onaj pravi JRPG šarm kakvog je danas sve manje. Ono što stvarno vrijedi izdvojiti je art ove igre, koji je jedan od rijetkih koji se uspio održati od svoje izvorne konzole (PS1), pa sve do danas.
Jedni od najljepuškastijih sprajtova ikad.

Pravi kratki i slatki JRPG.

https://www.youtube.com/watch?v=watch?v=OCJ8XHol-D4

Nisam odigrao niti jedan, nažalost. Da, sram me može biti.

Uglavnom, nešto me zanima kod vas... I budite iskreni! Naime, kad po prvi puta prelazite neki novi RPG, idete li odmah na 100% prelazak ili tek drugi/treći put, ovisno o igri? I ako idete na prvi kompletni prelazak, koristite li guidove i sl.? Hvala. :)

Nisam odigrao niti jedan, nažalost. Da, sram me može biti.

Uglavnom, nešto me zanima kod vas... I budite iskreni! Naime, kad po prvi puta prelazite neki novi RPG, idete li odmah na 100% prelazak ili tek drugi/treći put, ovisno o igri? I ako idete na prvi kompletni prelazak, koristite li guidove i sl.? Hvala. :)
definiraj 100%
ocekujes da imas recimo sve trofeje ili imas one hard core fanove da zele recimo imat barem po jedan item od svake stvari u invetoriju pa mu je to 100%

osobno varira od igre, nije mi zao neke igre igrat i po vise puta te pokusavam sto manje koristit guide-ove no nekad jednostavno je potreban guide da bih presao ono sto me zanima :) 

definiraj 100%
ocekujes da imas recimo sve trofeje ili imas one hard core fanove da zele recimo imat barem po jedan item od svake stvari u invetoriju pa mu je to 100%

osobno varira od igre, nije mi zao neke igre igrat i po vise puta te pokusavam sto manje koristit guide-ove no nekad jednostavno je potreban guide da bih presao ono sto me zanima :) 
Da, na sve trofeje. Recimo, FF XIII sam završio sa 100%, mada sam iskreno par puta morao koristiti neki sitni guide u vezi Treasure Hunter ach. jer itema ima fakat previše. Igru da idem ponovno prelaziti, sumnjam. Ono za po jedan item i sl., to me toliko ne zanima jer u današnje vrijeme, ruku na srce, kad bi išli prelaziti na taj način, koji još ima i New Game+, par krajeva i sl. imali bi sate i sate, a vremena za opustiti se u prave gaming vode je nažalost premalo. :) Inače, hvala ti na odgovoru. Volio bi da se još ljudi javi.

Nisam odigrao niti jedan, nažalost. Da, sram me može biti.

Uglavnom, nešto me zanima kod vas... I budite iskreni! Naime, kad po prvi puta prelazite neki novi RPG, idete li odmah na 100% prelazak ili tek drugi/treći put, ovisno o igri? I ako idete na prvi kompletni prelazak, koristite li guidove i sl.? Hvala. :)
U pravilu prođem priču i onda pogledam šta sam propustio, ne volim gledat guideove unaprijed. Onda ovisi od igre da li ću nastavit igrat da obavim sve, počet ispočetka zbog missable stvari ili jednostavno prestat igrat. PS4 je meni prva konzola koja je imala čvrsto definirane ciljeve koje bi trebao obavit u svakoj igri u obliku trofeja i to me ponekad potakne da idem radit neke stvari koje inače ne bi, prije toga sam uglavnom jako rijetko ponovo započinjao igre koje sam već prošao, pogotovo jrpg. Jednostavno su predugi, i vrijeme uloženo u ponovno prelaženje ću radije potrošit na neku novu igru.

Uglavnom, nešto me zanima kod vas... I budite iskreni! Naime, kad po prvi puta prelazite neki novi RPG, idete li odmah na 100% prelazak ili tek drugi/treći put, ovisno o igri?
Osobno ne idem na 100% prelaska, ali nastojim odigrati što više. Budući da RPG-ovi traju poprilično vremena, u pravilu ih ne igram više od jednom, iako ima nekih iznimaka.

Prvi prelazak prolazim prvenstveno zbog priče, collectiblese ostavljam za drugi (treći možda) prelazak. Evo Personu 4: Golden sam prošao sa otrpilike pola trofeja te planiram još barem jedan, ako ne i dva prelaska i osvajanje platine.

Naravno, mora se raditi o dobroj igri da ju idem reprizirat i skupljat trofeje.

Nije mi bitan 100% prelazak. Više volim igrat opušteno, po nekom svojem ritmu...Skupljat stvari, istraživat likove i mapu, to da, ali sad neki tamo ocd di baš moram skupit 100% inače sam failao, ne da mi se to. I oni platinasti trofeji, dok sam igrao na PS3, su mi zapravo bili više kao posao nego uživancija u igrama...good riddance XD