Ma daj molim te, nesta 32 puta preći. Pogotovo rpg. Ja bi se zabrinuo I to zesce.
Ha čuj,evo recimo Mass Effect 2.
Prvo sam išao prijeći na svim težinama osim najlakše.
Zatim sa svim klasama na svim težinama,al sam služio da to mogu samo s Sentinelom i Vanguardom.
Za Adepta nisam siguran.
Ostale klase sam odustao na Insanity.
Sve bar 2x.
1x kao Lightsider i 1x kao Darksider i kombinacija oba.😎
Sa svakom ili većinom klasa na svim težinama.
No i Hardcore mi je bio pretežak za inženjera,a Infiltrator i Soldier su mi dosadni,pa bih se išao utješiti s Sentinelom ili Vanguardom koji su najbolje klase i u Mass Effect 3(mada u ME3 ni Adept opće nije loš).
I sve te varijacije s oba spola.
No na kraju kad se sve zbroji s Jennifer ""Naomi Hunter,Emma Emmerich,Cremisius Aclasi,Bastila Shan,The Grand Master of The Jedi Order TheMighty,Wise and Beautiful💘 Satele Shan"Hale,puno više puta nego s Marc Merom.
Mada je Mark fantastičan kao Vorcha i Volus.
Neki Volus trgovac u Mass Effect 2:"I am a biotic God.
I think things and they happen.Fear me lesser creatures,for I am biotics made flesh."😸
I sve varijacije romanci.
I povremeno nostalgija.
Kako nemam OST igre,često sam išao igrati samo da bih uživao u muzici.
I gotovo uvijek bih smetnuo s uma da za to imam Youtube.😂
Mass Effect 2 je prva igra u kojoj sam se zagrijao uhvatiti sve ačivmente i uspio.
Mass Effect 3 druga.
A nekad kao što bi Džek u Mass Effect 2 rekla razlog nekih tetovaža na svojem lešu:"Hey,why the fuck not?".
Valja napomenuti da iako mi Mass Effect 2 nije u Top 10,a možda ni u Top 20,Suicide Mission mi je najbolja,ako ne i uvjerljivo najbolja misija/kvest/whatever u gamingu općenito.
E to se zove bolest kolko sam puta ja odigrao tu misiju.😎
