Drago mi je da se isplatilo raspisati i da sam uspio malo gurnuti pokoju osobu da se ponovno vrati serijalu. :)
Ne slažem se sa svim, ali svakako interesantan tekst, gušt za čitat. Sad se i meni opet prolazi trilogija.
I drago mi je da se neki ne slažu, štoviše, mislim da puno pokazuje koliko je BioWare većinom kvalitetno stvorio svijet prepun stvarno karizmatičnih i interesantnih likova kada postoji više različitih shvaćanja ne samo radnje, već i protagonista. To sam uvijek doživljavao kao znak da je stvoreni univerzum zapravo živ.
Dobar tekst i sad si me baš podsjetio na dark matter/energy storyline i JAKO mi je žao što se to nije iskoristilo. Sjećam se spašavanja Tali u ME2 i kako su nam kolektivno namignuli s pitanjem tog planeta, ali je bilo očito da nisu to htjeli dalje spominjati do treće igre. I onda je otišao Karpyshyn i to je sve palo u vodu, nažalost.
Mislim da se čak mogao nastaviti serijal da su išli u tom smjeru, npr. neki istraživački put u Andromedu koji bi "financirali" Reaperi koji na primjeru Geth/Quariana počinju shvaćati da bi im dobro došla naša pomoć u rješavanju tog pitanja.
Ah, lijepo je zamišljati :)
Od cijele ove rasprave me puknila želja za n-ti prelazak ovog remek djela od trilogije.
Da, originalna ideja je stvarno imala potencijala. I dalje, ne tvrdim da bi puno bolje ispao kraj s obzirom da je bilo svakakvih strka u studiju u to vrijeme, no vjerujem da bi barem pružalo pravi masefektovski kraj koji je idejom ono što i ta trilogija zaslužuje.
Dobra ideja, mislim da bi Andromeda puno bolje se onda uklopila te bi se time događalo i nakon završene trilogije što bi omogućavalo spajanje starih i novih likova. Tu je uvijek bio i potencijal "građanskog" rata između Reapera. Sama činjenica da bi odustali od Mliječnog puta pokazala bi da su sposobni drukčije djelovati te bi se unutar njihovog društva stvorio razdor. Stvarno je puno scenarija bilo moguće i zaista mi je žao što gotovo sigurno nikada nećemo doživjeti ispunjeni potencijal Karphyshynove bujne mašte. Da je kraj odrađen na bolji način te da je EA bolji izdavač, uvjeren sam da bismo imali
gamerski Star Trek - svemir u kojem bi vidjeli pregršt napetih avantura.
FicoLegend
Ovo je bilo gušt za pročitati, nemam baš nešto pametno za dodati ili oduzeti. Destroy je i za mene bila jedina logična opcija, ne samo iz perspektive individualnosti i prava da svatko sam bira što želi sa životom, nego da se svim vrstama pruži još jedna prilika da sami dođu do neke (zajedničke) perspektivne budućnosti, temeljene upravo na tom postignutom jedinstvu. Inače mi je cijela logika Reapera totalno wtf i besmislena. Šteta što kreator priče nije dobio priliku da istu završi, no valjda je suđeno da se takvi veliki serijali pamte upravo po "kontroverzama".
Logika Reapera je očito bila osmišljena u žurbi, ipak je riječ o igri koja je dosta brzo razvijena te je u početku bila zamišljena kao puno veći naslov (npr. pobuna na Citadelu je originalno bila zamišljena kao preuzimanje vlasti na Palavenu).
Zbog tih "kontroverzi" cijenim The Witcher serijal koji se stvarno isplati ispočetka preći nakon što se završi trojka. Može se primijetiti da ima sitnih detalja koji lijepo upućuju da je CDPR-u uvijek u glavi bila ta ideja da žele doći do priče koju dobivamo u trojci. Jako mi je drago da su oni uspjeli kada je to već tolika rijetkost u industriji. Štoviše, BioWare ne samo da je, po meni, zeznuo završetak trojke, nego još nisu dobili ni priliku završiti KotOR koji je također bio zamišljen kao trilogija.
Zato ja uvijek u ovakvim raspravama spominjem Alpha Protocol, igru koja možda nije toliko popularna kao Mass Effect, i nije trilogija, i ima bugova (doduše, ni blizu kao ME1), i ima svojih problema, ali odluke stvarno utječu ne samo na igru, već i na završetak. O sarkazmu kojim igra obiluje da ne pričam. Nije mi jedna od boljih igara sa prethodne generacije, ali da mi je srcu vrlo draga - jest. I to bih volio vidjeti kao remaster (a pretpostavljam i nadam se da nisam jedini).
Evo, zaboravio sam se osvrnuti na ovaj dio, nekako sam ga previdio. Alpha Protocol je vrlo zanimljiva igra. Sjećam se grubih kontrola, ukočenih animacija, ali se isto tako sjećam da sam se zabavio dok sam igrao i kao što kažeš, napravljena je kao jedna igra u kojoj odluke utječu na kraj. I tih odluka je bilo puno, štoviše, sam ton prilikom razgovora je puno utjecao na odnose među likovima što je ponovno utjecalo na ishod određenih situacija. Bilo bi lijepo kad bismo umjesto
remastera dobili
reboot franšize.
Da se nakratko osvrnem na
remastere koji se spominju. Činjenica stoji da ovoj generaciji nedostaje novih IP-eva, to nitko ne može osporiti. Međutim,
remasteri su za mene izuzetno važni jer pružaju šansu novim generacijama da isprobaju kultne naslove
gaming prošlosti, dok u isto vrijeme iskusnima nudi povratak u nostalgične svijetove koji su ispunili njihovu mladost. GOG je odličan primjer jer nudi stare igre podržane na novim strojevima, održavaju nasljedstvo određenih studija živim.