deathwish

Imam i ja tu ediciju jer je bila na akciji za samo 300 kn 😃

Sad kad ste podigli temu baš mi je došla želja preći još jednom (samo sam jednom daleke 2014). Ionako ne znam šta bi igrao, a do RE 3 ima još mjesec dana.

    Odigrao sam jednom tu igru, no ne sjećam se apsolutno ničega iz nje, osim nekih fora oružja i ogromnog zeppelina. Mogao bih ponoviti, no sumnjam da budem u skoro vrijeme zbog ogromnog backloga (u suštini, prednost dajem igrama koje nisam još probao).

      Mislio sam i da su QTE borbe s vukodlacima trademark.: p

      Platina je najbolji dio igre 💞 Inače igra je ok grafički odlična 👍✍️

      @weky
      Hehe, istina. Zato učim svog nećaka od 7 godina da igra jedino Fortnite i Rockstarove igre kako ne bi poput mene imao takav trash od (ne)ukusa. Još se mučim da ga maknem od Minecrafta, MS je lijepo upakirao taj virtualni lego u svaki drek od uređaja.

      Igrao sam jučer cca 1h i joj. Bilo bi bolje da nisam jer mi je u sjećanju bila bolja..Totalno sam zaboravio na black bars i sitna slova. Grafika je lijepa ali sad se vidi koliko je dosta stvari zamagljeno ili ne znam kako bi se izrazio. Pucanje je okej i gušt je ali borbe sa vukodlacima ajme majko.
      Priče se sjećam i znam da su likovi dobro napisani..Mislim da mi se neće dati nastaviti..

      Ja završio. Usput i platinirao, makar je kriminalno lagana platina ionako i praktički sve se otključa normalnim prelaskom. Dvoumio sam se je li ovo za 6 ili 7/10, ali nekako sam bliže ovoj drugoj ocjeni. I to obavezno ako se uzme u obzir i cijena današnje rabljene igre. Sve u svemu priličan potencijal je baš potraćen kroz jako kratku igru. Kako nastavka nema i dalje, to je to onda. Za jedan prelazak dovoljno.

      8 mjeseci kasnije

      The Order: 1886 je samo dokaz da nekad ni metacritic ni recenzije ne znače apsolutno ništa...

      Igra nažalost nosi nekakvu stigmu lošeg naslova PS4 konzole i kao takva nije zadovoljila širu masu, no ko da je to i bitno u globalu...

      Igra je od kritike dočekana na nož čak i prije nego li je izašla. Promotivni gameplay nije sjeo široj masi te ju je kritika pokopala bez da ju je isprobala. Navodio se generičan i beživotan gameplay, no ovo što sam ja iskusio je sve samo ne generično i beživotno. Jedino se mogu složit s kritikom jesu dionice napucavanja s pojedinim oružjima i u tom segmentu igra ostavlja pomalo gorak okus, no opet ne bih se složio da je loš, no ničim se ne izdiže. Oružja su zato prva liga i najbolje mi je sjeo shotgun, crossbow i fenomenalni M86/FL Thermite Rifle. Vrhunsko oružje mi je bilo i TS-21 Arc Induction Lance (teslina igračka). Slažem se i oko kritike da je igra suviše linearna i da je level design što se tiče prolaska koridorima ograničen i jednosmjeran. No sve ostalo mi je sjelo kao budali šamar. Level design viktorijanskog Londona je savršen. Atmosfera uz glazbu je za čistu desetku. Igra mi definitivno briljira sa pričom i likovima. Prezentacija iste mi je baš wow. Odmah da kažem kako neopisivo želim nastavak ove igre na PS5 konzoli. Sir Galahad je fenomenalan lik i zbog ostalih likova i svega onog što cijenim u igri mi je izrazito čudno da je baš toliko loše prošla kod igrača, no srećom ima zaista puno ljudi za koje znam koji tvrde da im je igra jako dobra do odlična. Grafički developeru ne zamjeram letterboxd format iako bi igra masu lijepše izgledala u cijeloj 1080/4K rezoluciji. Fenomenalno izgleda dan danas igra. Ono što zaista cijenim kod igara je kretanje likova, a ono je ovdje baš onako kako treba biti; prirodno i u svakom trenutku realno. Igra ima svoj identitet i jako dobro napisanu priču, a čini mi se da je developer dosta toga ostavio za nastavak. Trajnost mi je bila taman, iako bih naravno volio da sam još par sati boravio uz ovu odličnu igru. Sav promotivni materijal od igre sam i zaboravio u ovih pet godina koliko je igra vani, pa sam se jako ugodno iznenadio s Teslom. Malo igra potencijalom podsjeća na noviji Vampyr; obje igre su sa par izmjena u developerskim zamislima mogle biti 90+ kategorija igara. Nije mi ovdje smetala ni količina animacija na uštrb gameplaya, jer igra izgleda vrhunski i animacija i gluma likova je vrh vrhova. Pa čak nisam imao problem ni s QTE koji se nerijetko pojavljuje u igri. S linearnošću je već druga priča, a mogu se složiti i s time da su Lycani premali dio ove igre. Meni je svejedno vrhunska igra i ostaje u kolekciji. No vrlo vjerojatno i zadnja igra koju igram na PS4 konzoli. Čini mi se da London nikad nije izgledao lijepše u jednoj igri (do Watch Dogs Legiona naravno). 

      godina kasnije

      master_x

      Znači koji sat više po prvom prelasku. Mislio sam ju nabaviti kako mi se igra neka kvalitetna story driven igra, preferentno akcijski shooter ili survival, ali je zbilja prekratka.

          Bolje Alan Wake odigraj kako je sad opet dobio na aktualnosti s remasterom. 🙂

          Mislim da je red da ovo zavrtim. Probao jednom, nedostatak vremena da se odigra onako kako sam htio me maknuo. Zapravo mi se sve dopalo s izuzetkom black barova. Kužim da su išli na filmski doživljaj i još su pričali o tome kako im je omogućilo ta tehnikalije malo drukčije poslože, ali baš zna smetati za vid.

            Fico nedostatak vremena da se odigra onako kako sam htio

            Ne znam kako to mislis, ali igra je ekstremno linearna i zavrsi se ze nekih 5 h tak da nije bas da ju mozes razvuci, igrati na neki poseban nacin ili da je vremenski ogromna investicija.

                maverick Zato što bih mogao zaigrati 20 minuta svaka par dana. Jednostavno ne volim igrati linearne narativne igre na taj način. Volim uloviti sat vremena barem i dnevno ili svaki drugi dan igrati ko čovjek. Općenito ne volim početi igru, ne igrati kako spada, ostaviti sa strane zbog obaveza i onda se vraćati, ponovno gledati koje su kontrole, vidjeti sjećam li se gdje sam stao... Radije odmah odgodim igru i odigram ju kada imam više vremena.

                    Fico a onda znam kako ti je. U zadnje vrijeme igram igre preko nekoliko mjeseci i znam zaboraviti gdje sam stao i koje mehanike uopce imam na raspolaganju.
                    Zavidim foggyu i ekipi koja guta ove 50+ sati igre kao da su nista, a ja ne mogu ni neku kratku odigrati kako bog spada u par dana.

                      ova igra I DALJE ima najbolje brkove u industriji. u mojoj bilježnici je to NAJVEĆI plus.

                      2 mjeseci kasnije

                      Prošlo je samo (skoro) 7 godina i ja sam napokon odigrao The Order 1886. Da samo odigrao. Platinirao! Postajem Spar verzija Foggyja. Skupljam lake platine.

                      Rekao sam da ću se raspisati ne samo o The Orderu, nego i inFamousu i ideja je bila ne davati ocjene, preferiram se raspisati pa neka se prosudi iz dojmova kako mi je legla igra, no ovo da u rječniku postoji pojam "7/10", naslovni brk Sir Galahada krasio bi opis s primjerima.

                      Prva je na redu radnja. I ona je... Dobra! Zanimljiva radnja puna kvalitetno napisanih i odglumljenih likova smještena u nevjerojatno kvalitetno osmišljen svijet. Ne bih čak ni rekao da mi je igra bila prekratka. Možda je jedna dulja misija nedostajala da stvari još malo sjednu na svoje mjesto, ali većinom je tempo dobro pogođen. Iznenadilo me koliko su kvalitetno baratali velikim brojem likova u tako maloj satnici. Sam kraj mi nije sjeo i dobio sam dojam da odudara od tempa ostatka radnje, no sve do tog kraja je zanimljivo napisana avantura koja fino miješa politiku i mitologiju. Imao sam nekoliko problema sa samim pisanjem pa ću o tome više u spoileru.

                      Kao što sam spomenuo, sam kraj mi je izveden prenaglo. Dođe do velikog otkrića i kraj dođe svega nekoliko minuta kasnije. Očito je bilo da je RAD zamislio The Order kao serijal te da je bio planiran nastavak, no ispalo je kako je ispalo i jako mi je žao što sama priča onda nije jedan kompletniji paket s malo više razriješenih niti.

                      Također mi se u nekim trenucima nije svidjelo Graysonovo ponašanje. Za nekoga tko je star otprilike 400 godina, oko nekih se stvari ponašao poprilično nezrelo, poput antagonističkog ponašanja prema Isabeau. Činilo mi se forsiranim, samo da bi se došlo do nekog sukoba između likova radi šok faktora. To im baš i nije uspjelo.

                      Posljednja stvar koju sam htio spomenuti je nedostatak ekspozicije. Pretjerana ekspozicija zna biti vrlo loša stvar, no manjak iste nije ništa manje loš. I nije da te ekspozicije pretjerano nedostaje, no mislim da half-breedovi nisu dobro objašnjeni zbog čega me otkriće krijumčarenja vampira više šokiralo po pitanju toga da uopće postoje vampiri, a ne da ih se krijumčari. Silni papiri, fotografije i novine koje se skupljaju mogli su se pametnije iskoristiti kako bi se ostavljali tragovi o tome da postoje vampiri. Moglo se u nekom razgovoru ubaciti da postoje druge vrste protiv kojih su se borili. Bilo je tu puno mogućnosti. Imam osjećaj da je i sam Sveti gral zamišljen kao da sadrži krv vampira, što daje dug život vitezovima. Sve su to nekako nedovoljno razjašnjeni trenuci koji su mogli biti još efektivniji.

                      Grafički je igra vrlo lijepa, no vidi se da su rađeni kompromisi. Prvo bih spomenuo black barove. Neki kažu da su dodani radi filmičnosti, neki kažu da su dodani kako bi se na manjem prostoru bolje iskoristila snaga hardvera, neki kažu da je oboje. I mogu razumjeti i jednu i drugu stranu, no meni je osobno bilo nepregledno. Međutim, to je samo moj dojam, zašto to pak utječe na kvalitetu same igre, o tome ću mrvicu kasnije. Dodatno me smetao taj fokus na filmičnosti dodavanjem vignette efekta te film graina koji se ne mogu gasiti. Vidljivo je da je i tu riječ o efektima koji maskiraju određene grafičke nedostatke kako bi se ono bliže igraču prikazalo detaljnije, no igra zbog toga izgleda vrlo mutno.

                      S druge strane, sami likovi i ono što ti je pred nosom, oklop, plašt, šalice čaja, oružja, sve je toliko detaljno da više vremena ode na ulazak u foto mod, nego na igranje. Animacije lica te kose i brade pogotovo su impresivne. Područja kroz koja se prolazi vrlo su pažljivo dizajnirana i ostavljaju dojam da netko stvarno tamo živi. Međutim...

                      Zvuk je krivac zašto to ne funkcionira. Atmosfera je svakako prisutna, no nije uopće iskorištena do svog punog potencijala jer nedostatak zvučnih efekata stvara toliko sterilnu okolinu da je imerzija uvijek negdje pod ručnom, spremna, ali se boji ubaciti u brzinu. Prva misija je dobar primjer. Prolazi se kroz zgradu u kojoj se gotovo ništa ne čuje. Prolazi se ulicama Londona koje su toliko tihe da uopće ne ostavljaju dojam prirodnih lokacija. Whitechapel ima puno više života, no i tamo nedostaje više efekata. U bolnici se kroz prozor vidi kiša koja se jedva čuje. Nedostaju mesnatiji zvukovi koraka, dernjava u pivnici, lavež pasa, zatvaranje prozora, svađe muža i žene, zvukovi kola po ulicama, zvukovi valova i galebova, škripa drva pod nogama, zvuk vjetra u tunelima ili pak zvukovi paničnog kretanja iznad stropa podruma bolnice. Puno toga nedostaje da igra stvarno iskoristi atmosferu koju stvaraju lore i grafika.

                      Sam gameplay je vrlo jednostavan. Klasičan cover shooter sa zabavnim oružjima, no mislim da nisu dovoljno iskoristili Teslu s određenim inovacijama. Svejedno, neka oružja, poput one zapaljive prskalice, vrlo su zabavna za koristiti. Spomenuo sam kako ću negativnu stranu black barova spomenuti. E pa... Vrijeme je. Kombinacija black barova i vrlo uskog FOV-a stvara osjećaj klaustrofobije. Iskreno, to mi se jako svidjelo. No problem nastaje kada se akcijske dionice svedu na valove i valove neprijatelja kako bi se trajanje igre umjetno produžilo. Kretanje ima težinu, no u kombinaciji s nepreglednošću, postaje problem, a ne pozitivna karakteristika. Često bih zapeo za predmete dok bih se povlačio od neprijatelja ili pak ne bih vidio neprijatelje kako jure lijevo od mene jer ih se niti čuje niti vidi. rješenje je ili riješiti se black barova te podići FOV ili promijeniti dizajn borbi da su nešto opasnije, no popraćene manjim brojem neprijatelja. Preferirao bih drugo rješenje.

                      Potencijal ovakvog svijeta je ogroman. Već si zamišljam nekakav polu-otvoren svijet, u stilu Deus Exa ili Vampyra, u kojemu imamo nekoliko kvartova krcatih sadržajem. Ako je Metro Exodus mogao zadržati filmičnost u polu-otvorenom svijetu, može i The Order. Upravo je Vampyr primjer igre koja ima puno češći lore, viktorijanski vampiri, nije pretjerano maštovito, no zato ima izvrstan dizajn zvuka koji svijet čini puno življim.

                      Nedostajalo mi je misija poput bolnice, koja je osobno bila vrhunac igre. Gotovo nema neprijatelja, samo atmosfera i nepoznata opasnost koja uspijeva utjerati strah u kosti čak i gotovo besmrtnom vitezu. Čini mi se da je RAD u toj misiji najviše vjerovao svojoj viziji i sposobnostima, dok su u drugim misijama radili kompromise zbog modernih trendova, nadajući se da će im to osigurati prodaju.

                      Zabavna igra koja ostavlja gorak okus samo zbog neiskorištenog potencijala te, za sada, mrtvog IP-a.