Napisao sam svoju recenziju. Ono što je meni bilo negativno sam stavio. Ništa nisam uljepšavao, ništa nisam umanjivao. Rado bi da sam joj mogao dat 96/100 jer mi je Mass Effect uz The Last of Us bila najdraža igra u zadnjih nekoliko godina, ali nisam, jer ne zaslužuje. Svaku manu sam naveo i opisao.
Mene nisu smetali loading screenovi koje je Urizen spomenuo. Dapače, i da se mogu skippat, ne bi ih skippao jer sam uživao u njima.
A kaj je najbolje, rađe gledam u animirani loading screen, nego u statičnu sliku u kojoj se dolje samo vrti progress bar.
To je i u Destinyu super riješeno sa animacijom letenja prema bojištu. Fakat puno više volim te animirane loading screenove.
Doduše, Bayonetta je imala najbolje riješene loading screenove, jer ne samo da su bili animirani, već su bili i aktivni. Moglo se vježbat poteze i comboe.
Fetch questove nisam praktički doživio jer fakat nisu nužni da se rade na klasičan način. Čak ih ni ne bi nazvao tako jer se nadopunajvaju sa istraživanjem mapa i planeta. Puno toga sam obavio bez da sam se trudio. Jednostavno sam istraživao planete, pričao sa NPC-ima i puff, quest riješen. Uopće mi nije bilo zamorno.
Najzamornije je bilo što sam morao hardcore igrat da sve prođem u relativno razumnom vremenu da napišem ovakvu detaljnu recenziju. Praktički svaku minutu slobodnog vremena kroz 20 dana sam potrošio da sve prođem, riješim i testiram.
Multiplayer je Urizen također spomenuo da mu ne valja jer mu se ruši i izbacuje ga. Well, meni se nije rušio, niti me zbacivao.
Jedina stvar koju sam izostavio spomenuti je korištenje onog scannera na ruci. Jer je tekst već ionako bio predug.