Sve stoji za to da kad se digneš nakon popodnevnog spavanja da se osjećaš kao da te pregazio vlak, ali nema boljeg spavanja nego popodnevnog u slučaju da si umoran.
Puno bolje nego zaspat po noći. Rijetko mi se desi da sam baš umoran kad idem leć navečer, više idem na silu da uhvatim barem kojih 7-8 sati. Naravno to je u slučaju da se moram dizat zbog nečega idući dan. Ako nemam ništa, odem spavat u 2, 3, 4 ili kad već i dignem se u 11, 12 ili kasnije. To je ono čega se pokušavam riješit jer izgubim pola dana. Rađe bi da odem spavat u ponoć i dignem se oko 9 nego tako, ali jednostavno se nikako ne mogu naviknut.
Također, u zadnje vrijeme sam se dosta navikao na neku konstantu od 8-9 sati tako da čim jedan dan spavam manje već sam umoran.
U svako slučaju, pokušavam hvatat što više sna, zdravo je, a i nema boljeg nego leć u krevet nakon dugog dana. Iako često ne uspijem, pokušavam.
