Ok, imaš preferencije, kul.
No kaj nije bedasto odmah nešto prekrižiti prije nego li se zapravo odigrao tako nešto. Namjerno sam linkao ovu recenziju - frajer je također na početku bio izuzetno skeptičan i odbojan prema takvom konceptu za kojega je poput većine odmah pretpostavio da neće funkcionirati (što vidiš prema naslovu recenzije). No eto, na kraju je ostao iznenađen kada je završio igru. Očito može funkcionirati.
S takvim stavom "hvala bogu neuspjelo" u biti prekrižiš sve na što nisi navikao i za što pretpostavljaš da ti se neće svidjeti. Tužno ako imaš takav stav prema svemu drugome u životu (nemoj to osobno shvatiti, samo kritiziram takvo razmišljanje).
Nezz, upravo su takvi projekti rijetki primjeri igara koje pokušavaju nešto drugačije, umjesto da dobijemo još jednu pucačinu koju zaboraviš za mjesec dana.
Na tvoju sreću takvih igara vjerojatno više neće biti budući da je Microsoft zbog užasnog marketinga na početku odustao od svoje prvotne vizije Xbonea, no eto, Remedy je imao muda kockati se na takvom nivou produkcije i zato ih bez obzira na manjak nekih detalja dosta respektiram.
S Max Payneom su dali benchmark kako izgleda zabavna pucačina iz trećeg lica, s Alan Wakeom su izmislili epizodni format storytellinga i napravili jednu od najboljih atmosfera ikad, dok su s Quantum Breakom probali evoluirati sam koncept igre. Možda im igre nisu nikada uhvatile popularnost poput Blizzardovih ili Rockstarovih, no realizirali su neke jebene ideje koje su bile inspiracija drugima.
No dobro, dosta filozofiranja. Ako netko igra igru, slobodno napiše svoje dojmove :)
