Kakva igra eeeeeej! Tocno se vidi da su pogodili i napravili igru ispred svog vremena. Nakon x godina ponovno igram Shadow i tako je dobar osjecaj kada te igra iznova podsjeti zasto ti se urezala u sjecanje i smjestila u popis najdrazih naslova.
Nakon pocetnih misija i skupljanja opreme, shvatis koliko je ovo mesnat naslov i koliko toga tako dobro funkcionira. Nakon raznih modernih naslova, tako lijepo je biti samo bacen u HC naslov, gdje nema ocitog ukazivanja na cilj. Stalker me isto tako podsjetio zasto sam tako cesto proveo noc uz campfire i ostale stalkere.. jer nema skipanja, nema meditacije, vrijeme tece svojim tempom, a i ti igrac moras tako s njim. Noc je jebena noc, ne vidis kurca, a igra je bila ispred svog vremena i sa dinamickim osvjetljenjem, pa se nerijetko dogodi da samo stanem i cudim se oko sebe dok stalkeri svojim lampadinama osvjetljavaju prostor.
Zona je itekako ziva, stalno se nesto dogada, ubijes nekoga i lesevi ostaju kroz igru. Osim ako netko ne pojede te leseve, sto se dogada. Mutanti love jedni druge, stalkere, banditi napadaju strateske tocke, anomalije ubijaju neoprezne, vojska striktno nadzire punktove, vremenske prilike se stalno mijenjaju. Uz ambijentalne zvukove, za koje odgovorno tvrdim da su mozda i najbolji u gamingu, Zona zivi punim plucima, savrseno.
Gameplay je cudo, toliko dobar AI koji flenka, pomaze jedan drugom i stisce te na sve moguce nacine, je ono sto kronicno fali danas. Nema statike, moras biti u pokretu da bi napravio nesto.
Inventar za prste polizat, oruzje sa modovima pucanja, moze se i zaglavit, a ako stavis na oko i single shot, damage raste. Oruzje se trosi kao i oprema, pojedini secondary taskovi imaju vijek trajanja, ne mogu biti trajno u quest trackeru. Mozes nositi leseve, sve mozes lootat, istrazivanje svakog kutka za artefakte je sivo podrucje, uopce nema naznaka koji je pravi put, a same artefakte i stasheve ponekad ni ne vidis, jer ne svijetle kao danas.
