Nakon 208h(!) napokon mogu reći da sam završio Personu 5. Ovo mi je sad i službeno igra koju sam najduže igrao i mogu reći da ne žalim niti sata jer se radi o uvjerljivo najboljem međugeneracijskom JRPG-u.
Bio sam spreman odmaknuti se od laptopa i duboko se nakloniti postu, a onda...
U 208 jebenih sati...
Tek pri kraju shvatiš u potpunosti širinu igre i kako si neke stvari mogao bolje obaviti. Ponajprije se to odnosi na ogromni compendium, ganjanje specijalnih persona i bolji menadžment s confinadtima
(eto, Yusukea i Makoto nisam stigao maxati na kraju, kao i par NPC-a)
Makoto
nisam stigao maxati
Makoto
NOPE.
Inače, zajebanciju na stranu, drago mi je da se još netko odavde okuražio na Persona 5
time commitment. Nije mala stvar. Premda ću se vjerojatno i ja u ovom trenutku složiti da bi igri dosta pomoglo (a vjerojatno je tako i trebalo biti, pojedini dijelovi su se mogli lako odrezati) da je kraća barem 20%, u ovim danima bez Persone 5 mi je žao što nije bila i 20% duža. Minimalno 20%.
Nikad nije bilo aktualnijeg i bitnijeg JRPG-a sa tinejđerima u glavnoj ulozi - upakiranog u najveći i najljepši
stylish paket kojeg možete zamisliti; a vjerojatno i neće. S obzirom da je Hashino potvrdio kako je gotov sa ovim serijalom, Persona se ponovno nalazi na svojoj prekretnici. 2006.-e se ukazao nabrijani Hashino sa milijun ideja, sad se nadajmo, nakon Hashina –
Hashino.
