Spojeno je sa MG1 i objasnjen je twist i to sluzi kao kraj.
Upravo tako. Pravi kraj
The Phantom Pain-a kao zasebnog nastavka u serijalu je zapravo reprezentovan zavrsetkom prvog chaptera, a sve nakon toga je integracija licnosti i informacija s nadolazecom igrom u serijalu prema originalnom timelineu uz objasnjenje nekih proteklih dogadjaja.
Nemam pojma kako vi gledate na sve ovo, ali meni dodje da zaplacem, ali najozbiljnije. Toliko mi je krivo. Kojima Productions je raspusten i vec pocinjem citati po internetu i forumu kako je igra nedovrsena i kako postoje spekulacije da ce se nesto krpiti. Tuga i zalost. Serijal ne zasluzuje takav kraj i odjednom sam se nasao u nekom nostalgicnom izdanju. Da li je to sada do starenja ili mi je ovaj serijal jednostavno usao pod kozu i ne mogu zamisliti gaming bez njega. Kako god, nimalo ugodan dozivljaj.
Ruku na srce, serijal je kompletiran pa se uvijek moze iznova uzivati. To mi je jedina utjeha, jer ovo vise nije
igra vec maestralna saga koja se dozivljava kroz razvoj i godine, te zbog toga se najezim kada neko napise da ce preko noci odigrati serijal i nakon toga meni dodje ovdje drzati predavanja ispadajuci da je on vise dozivio za par dana nego ja za dvije decenije. I to nije sve. Taj neko je
pohvatao svu pricu.
Nemam pojma ni zasto sam ovo napisao, valjda emocije. Zao mi je sto je serijal ovako zavrsio, ali to je kapitalizam. Ako nista jedan
Metal Gear Solid i PSX ostaju u srcu za vijeke vjekova.