Iako sam očekivao šuljanje po tvornicama i postrojenjima
Ovo svi mi ocekujemo jos od otkako je
Metal Gear Solid 3: Snake Eater najavljen, medjutim do dana danasnjeg nikada i ne docekasmo navedeno. Klasicni
Metal Gear je rapidno poceo gubiti svoju frekvencu nakon izlaska legendarnog
Snake Eater-a koji je na pravi nacin i u duhu serijalu prezentovao noviji sustav gameplaya i okruzenja. Unatoc svemu tome i dalje smo imali nastavak u pravom smislu te rijeci, jer su osnovni elementi serijala zadrzani.
Sada cu nabrojati te elemente koji ujedno
Metal Gear cine onim sto jeste, a neki ili svi od navedenih nedostaju u nadolazecim nastavcima te zbog toga niti jedan od nastavaka vise nije ispunio nasa ocekivanja.
Prvo i osnovno,
kontinuitet. Kakavi crni chapteri, epizode i misije. Totalno srozan ugodjaj i integritet serijala. Doduse u
Metal Gear Solid 4: Guns Of The Patriots to nije bio razlog da se skrene s price, za razliku od
Peace Walker-a i
The Phantom Pain-a, obzirom da je prica prezentirana u cjelini bez ikakvog rezanja i slicno. Drugo,
okruzenje. Zastitni znak serijala su dugi hodnici, postrojenja i generalno zatvoren prostor. Serijal se seli na prostranija podrucja u
Snake Eater-u, medjutim treci nastavak ima sve osnovne elemente serijala tako da to nije smetalo, a uostalom ipak je to Big Boss saga i njegovo okruzenje. Trece,
codec transmisije. Bez codeca nista nema smisla. Zahvaljujuci ovom detalju stekli smo uvid, samim tim i vise povezani nego ikada sa duhom i nacinom razmisljanja licnosti u serijalu. Cetvrto,
cutscenes. Drugi zastitni znak serijala su duge i iscrpne animacije kojih skoro i da nema u
The Phantom Painu-u koji je morao time da obiluje. To jednostavno ne mogu sazvakati. Peto,
boss borbe. Zarko iscekujem neki epic cutscene i nakon toga da u cosku ekrana vidim HP bar bossa. Po zavrsetku borbe slijedi razgovor i otkrivanje historije bossa. Toga vise nema, nazalost.
Sve je to nestalo zajedno s
Sons Of Liberty, eventualno
Snake Eater-om.
