Iznimno mi se sviđa na kraju:
Ovaj smirk koji producira njegov ego kad pravi BB kaže
"I am you, and you are me...
From here on out, you're Big Boss."
3.56
I odmah nedugo zatim praćen očajem nakon time skip-a kad Solid Snake pravi shitstorm u bazi i realizacijom da nije ništa drugo nego meat shield za osobu kojoj je vjerovao.
Ljutit, razbija ogledalo, odraz onoga što je postao ne svojom voljom, ali sto je svojom voljom prihvatio i odlazi u tamu - Cijela njegova priča biti će izgubljena u povijesti. Nitko neće znati tko je čovjek koji je spasio Big Bossa. Ostati ce, jednako kao i Skull Face, fantom.
Istovremeno je pravi Big Boss, bez ijedne linije teksta, bez ijedne izravne scene u igri, okarakteriziran kao zločinac.
Bacio je u vatru bolnicu, odbacio svoje bivše drugove i Diamond Dogs, svog dvojnika i na kraju, samog igrača, da bi spasio sebe i nastavio svoju borbu. To je pravi downfall.
Nedostaje neki development u priči kako je došlo toga da se Venom sjeti istine, vjerovatno je bilo zamisljeno više stvari kao onaj Paz sidequest, kako bi se postupno došlo do toga i onda bi ta završna scena imala puno jači emocionalni udar ali nije bilo vremena i novaca da se sve to dovrši.
To ti ja govorim
Žao mi je samo što se historija sa MGS2 ponavlja i što će ova priča i način na koji je ispričano (prije mjesec dana sam napisao da je sve u igri podređeno priči, a ne obrnuto pa bivah popljuvan... but that's ok) je u očima fanova pogotovo iznimno razočarenje, dok meni (možda sam lud) jedna od boljih i totalno je sa svojom režijom izišao iz kalupa i isprobao nešto novo sa novim obrtom (što je jako rijetko danas vidjeti u "velikim" serijalima). Zato nisam htio pisati neke dojmove nakon svake važnije misije, hell nisam niti nakon što sam prešao igru, tek danima kasnije kad su kockice počele sjedati na svoje mjesto.
Da ne spominjem da je gameplay-om postavljen benchmark koji je pitanje sljedećih 5 godina ako će druge igre dostići.
Kao što je viper rekao, greška je gledati ovo kao Far Cry i vršiti usporedbe na taj način, jer ovo nije igra koja se može porediti sa open world GTA pristupom da vam se nudi milion nekih side questova i NPC-a koje ćete sresti pustinjom, već je ovakva stvar:
Dobijete misiju, dobijete lokaciju na koju morate ići, vaše je kako ćete tamo doći.
Znači to je sve. I brilijantno je odrađeno, meni većina "open world" igri dosadi nakon 100h (u zadnje vrijeme jedino je Souls serijal iznimka), a ovdje bih samo igrao, dan i noć. Igrivost je strašna. Ništa trenutno na tržištu nema sa čim se može usporediti, ultimativna steath igra.
-------------------------------------------------------------
Također (naravno ovo je IMO) većina fanova je sad već u kasnim dvadesetima (pa i tridestima) i drugačije se sad gleda na igru nego kao klinac kad bi ste ovo proždirali bez pitanja like a motherfucker.
Sad se više i nema toliko vremena, postavljaju se kompleksnija pitanja nego kad ste imali 13 godina, da ne spomenem da je nostalgija jedan od najjačih osjećaja na svijetu.
Zato kako sve više i više čitam jedni od najjačih fanova serijala se uvijek vraćaju starim igrama.
Kao što se moj stari uvijek vraća starim filmovima i kaže " Eh da sine moj, to su bila vremena kad su filmovi znali ispričati priču, kad su imali temu..."
Ili moj tetak koji se uvijek na kraju vraća staroj muzici, jer mu je neshvatljivo šta danas mladi slušaju.
Ali istina je da je nostalgija čežnja za "boljim" vremenima i to je prirodan tijek, (i zato apsolutno razumijem zašto je fanovi ne gotive) i u jednu ruku stvarno mi je drago (ponavljam se kao pokvarena ploča sad) što je odradio nešto novo i svježe, nešto o čemu razmišljamo već zadnjih mjesec dana i gdje još svakodnevno otkrivamo neku novu sitnicu.
Dok bi jedan Far Cry i AC prešli za sedmicu dana i nikad više ne spomenuli.
Hvala Kojima Productions za nezaboravne razgovore sa prijateljima o vašim igrama (or should I say našim igrama), za sitnice koje smo otkirvale godinama i koje i dan danas razvuču osmijeh preko lica , za sav vaš težak rad u projekte koje ste uložili srce i dušu, za nostalgiju koje nas veže za djetinstvo i lijepe dane bez briga te naravno za sve emocije i uspomene pružene godinama.
Godspeed Kojima Productions, thanks for the memories.
