Cekamo recenziju. :)
http://i.imgur.com/LpokRkk.webm
Evo jedan mali sneak peak , vezano za kraj, malo podugačko, ali nadam se da ćete imati vremena pročitati.
Ako niste odigrali misiju 46 ne otvarajte.
Smatram da je očito kako je Venom više sličan Big Boss-u prije Ground Zeroes-a nego samom Big Boss-u u The Phantom Pain.
Stvarno smatram da je najbolji način da razumijemo Venoma je kao čovjeka koji apsolutno vjeruje da je Big Boss, ali kojem nedostaju značajne
karakteristike BB-ovih stvarnih sjećanja i osjećaja. Poenta čitave priče oko razilaženja Big Boss-a i Zero-a jeste da su imali različite interpretacije
želje koje je The Boss zadnjim dahom ostavila svijetu, tako da ako dvoje ljudi mogu imati različite interpretacije jedne osobe, kako je Zero postigao da Ocelot
stvarno "replicira" Big Boss-a, a ne samo da kreira običnog "cyborg-a" koji bi posjedovao osnovna sjećanja na njega, bez pravih osjećanja u vezi tih događaja?
Ja stvarno smatram da je Venom samo "medic" u ličnosti i karakteru, ali programiran da ignoriše sva nedostajuća sjećanja i da u osnovi zavara sve
(pa i njega samog) vjerujući da je on Big Boss što je duže moguće. Način na koji se on ponaša u igri je kao netko tko ne zna zašto radi TO što radi i da jednostavno
vjeruje šta drugi ljudi koji ga okružuju misle o njemu i šta drugi misle da bi on trebao uraditi.
Medic-ova prava ličnost i "true self" ponekad izvire na površinu i bez sumnje je više opraštajuća i "mekanija" osoba nego što je to bio Big Boss poslije Snake Eater-a.
Ono što želim reći je da je on još naivan i ne čini nikakve "mračne" akcije sve dok ga drugi oko njega koji puno bolje poznaju Big Boss-a
ne prinude samim očekivanjem nečega što bi "Big Boss uradio u svakoj situaciji".
Da parafriziram BB u MGS4 i temu 4-orke, The Patriots nikad nisu uspjeli postići apsolutnu transformaciju jedne osobe u drugu (nisu replicirali BB-ov "sense").
Dali su mu BB-ovih "memes-a" onoliko koliko je to bilo moguće, ali nikad nisu uspjeli implantirati BB-ove duboke osjećaje i ideje koje je proživio na Venom-a.
To je smatram glavni razlog zašto nema nikakve emocinalne reakcije ili jedva čak rekolekciju sjećanja na AI pod.
Venom baš kao i igrač, nema pravog cilja, sa obzirom da je jednostavno brainwashed to just "go with the flow", luta besciljno kao osoba koja nema istinite prave volje.
I Big Boss iskoristi to, Venom-a, koji za razliku od Raiden-a nema nade za slobodu. Kad Venom sazna za istinu, on je sretan. Koja bolja osoba da zna šta bi BB trebao uraditi od Big Boss-a samog.
Umjesto samo da se kao u magioničarskoj predstavi pucketanjem prstiju probudi iz hipnoze i razljuti da sazna da je "fake", sve se samo udubljuje više u njegovu isprogramiranost and rolls with it.
Da su stvarno replicirali BB-a, bio bio furiozan da zna da ga je izigrao Zero. Umjesto toga je "sretan" da samo nastavi dalje sa hipnozom, dok naravno na samom kraju ne shvati da je nahebao.
Tako da u osnovi onoga što želim reći, je da Big Medic zapravo nije ni replika Big Boss-a, njegov "sense" je kompleto drugačiji. Tako da ako bi saznao da je bolnica žrtvovana namjerno, bio bi šokiran. Ali kad bi nakon toga saznao da je Big Boss taj koji je to naredio, ne bi se protivio, jer je programiran da uradi šta god bi pravi Big Boss uradio, čak i ako nikad ne bi osjećao ono što bi pravi Big Boss.
Raiden barem nije bio doslovno programiran da mu fali slobodne volje.
Venom je tragična ličnost i u mojim očima priča je genijalna iako je realizacija sama bila nedovršena.
-----------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
Moj kratki dojam o ostalim dijelovima igre:
Kojima je sve podredio priči, apsolutno sve. Od BB-ove "mutavosti" koja mi je tek sad postala jasna nakon kraja i koja mi je apsolutno logična, do muzike koja vrlo VRLO rijetko ima prepoznatljive tonove iz ostalih MGS dijelova upravo iz činjenice da ne igramo Big Boss-om.
Zar zaista neki smatraju da čovjek sa 30 godina radnog iskustva u gaming industriji, čovjek koji je opsesivan svakim malim detaljem, bi napravio neke propuste koje su groundbreaking? Ne vjerujem.
Sve je podređeno priči do te mjere da mi sami kao MGS fanovi osjećamo tu fantomsku bol. Ne kažem da je to genijalno, već samo pokušavam protumačiti njegovu zamisao.
Da li je genijalno ili ne, pokazaće se za 5 godina, kao što je slučaj bio sa MGS2.
No čisto sumnjam da će se C2 sa repetitivnim "glavnim" misijama držati in high regard onoliko koliko i MGS2 finale.
Naravno ako ostavim postrani moje tumačenje priče (koja je ekstremno polarizirajuća među fanovima i biće otvorena za debatu još dugi niz godina) da li smatram da je realizacija sama fail-ala? Malo jeste, jako slab build-up, čista kopija zadnje misije i tutoriala, Skulls su dobri, ali ni blizu boss-ovima iz MGS-a 1-4, ali šta je tu je. Quiet mi je odličan "boss" i ona mi je jedan od boljih segmenata u igri, iako mi je golotinja i sve one glupave poze potpuno nepotrebna, i koje IMO odvraćaju od iznimno inteesantne priče koja okružuje Quiet.
Skull Face je kad se malo više produbi genijalan "zlikovac" i u biti on je u jednu ruku "Ground Zero" za sve daljnje evente u MG svijetu, ali jako malo ga je bilo i opet, slaba realizacja bez tog emotional punch-a. Garantujem da je igra bila klasični MGS, da bi bila po priči ogroman takmičar mnogim fanovima za THE BEST MGS.
Ali zato ovo nije 5 nastavak, već je to Peace Walker bio.
Ovo je V.
Da je sve uredu u svijetu, možda bi za 5-6 godina gledali punokrvni next gen Metal Gear Solid 6: Sins of the Father, ali šta je tu je.
Ono što je njega, a i nas zahebalo je nedovršenost same igre, koja sad kad bolje razmislim još više pridonosi osjećaju fantomske boli.
Kept you waiting indeed.
