viper89
Ja baš nisam očekivao ni ovakav kraj jer je za moj ukus witchera bio previše bombastičan. Eredin se jako malo gradio kao lik kroz sve nastavke. Najveći fokus je bio na Geraltu, a strah od Wild hunta mu je bio zbog amnezije. U ovom trećem dijelu isti takav osjećaj je bio na početku, zapravo do pronalaska Ciri, e onda počinje totalni obrat. Točno se vidi da nakon Kaer Morhena niti Geralt, niti Yennefer, Eredin, a ni sama Ciri neznaju kakvu moć ona posjeduje i tada se loptica prebacuje na drugu stranu. Nakon što ubiješ Imeritha, Eredin počinje malo sumnjati u sebe, a Geralt ide na sve ili ništa samo da Ciri preživi i ima normalan život. Nekako sam dobio osjećaj da je Geralt više samouvjeren kada ulazi u borbu sa Eredinom, a i sam Eredin baš i ne priča puno samo ti kaže da će ti nešto reći kad te porazi.
I na kraju se ispostavi da i ta stara rasa elfova ima iste probleme kao i ljudi, a Geralt je shvatio da iako su napredni, zapravo nisu toliko strašni, sve su zapravo radili više teatralno.
Igra je zapravo o Ciri, a Geralta su doslovno stavili u kožu običnog witchera koji slijedi svoj Path. Ako obratiš pozornost vidjet ćeš da nema epskih trenutaka nakon što ubiješ generala i Eredina, nitko ne slavi Geralta zbog toga niti se osjeća posebno. Samo još jedan contract u nizu.
I ja sam dobio Ciri witcher kraj, ali sam se usrao kad dođeš kod Emhyra i kad onaj mač nazoveš Zirael, već sam mislio da sam kiksao odluke.
