Mali osvrt na igru. Nema spoilera! DRUGI DIO
Crafting sustav je dobar, ništa posebno, već jednostano dobar. Kupiš, dobiješ ili pronađeš dijagram i ako imaš potrebne materijale možeš si craftati stvari koje ti trebaju. Mene je totalno preuzelo traganje za witcher set gearom, a apsolutni vladar u izgledu mi je Wolven Set. Kad sam njega craftao do 4. stupnja (Mastercrafted) bio sam sretan kao malo dijete. Osim toga ima veliki Adrenalin regeneration što mi je baš dobro došlo za Whirl skill, a rezultat takve kombinacije je stvarno ugodan za gledanje! Svidjela mi se i mogućnost craftanja materijala ili razbijanja predmeta i većih materijala na manje, tako da stvarno nisam morao brinuti hoću li imati određeni dio za pojedini dijagram. Što se tiče količine inventara u crafting meniju meni je odgovaralo, jer volim kada imam hrpu toga iako mi možda neće trebati. I onaj loot mi je stvorio ovisnost da baš svaki put moram sve pokupiti, pa sam tako jednom prilikom nosio preko 40 razno raznih koža i krzna životinja.
Alhemy isto jako sličan cratfingu, nabaviš forumulu, skupiš potrebne sastojke i iskemijaš potion. Jedina razlika i to dobra da su uveli automatski refill potiona nakon meditacije, a za to je potrebna samo baza u obliku alkohola. Ono što je kronično nedostajalo u igri je nekakav chest, storage, ma bilo šta samo da mogu spremit neke predmete koje mi je moram priznati bilo teško prodati. Primjerice dragi su mi bili darovi pojedinih likova ili loot koji sam teškom mukom skupio. Ali ajde rekli su da dolazi sa sljedećim patchem.
Grafika na PCu je stvarno nešto neviđeno u žanru, ali i šire. Igrao sam na 45fpsa, sve slidere sam stavio na ultra, osim foliage, hairworksa i background characters. Sharpening na high je bio totalna prekretnica negdje na sredini igre. Kada sam taj slider postavio na high, sve se tako izoštrilo, a na mom Dell monitoru od 24“ i sa onim bojama u više navrata sam skupljao vilicu po stolu. Teksture na momente nemoguće dobro izgledaju za open world, količina raslinja i drveća u kombinaciji sa vjetrom i vremenskim uvjetima su vizualna poslastica. Nikad neću zaboraviti prve scene White Orcharda i onog osjećaja da igram nešto novo, nešto drugačije i neviđeno još u gamingu. Jezera, rijeke i more je isto nešto najljepše što sam vidio. Ona teselacija vode od Nvidie ponekad stvara tako realnu sliku morske površine i valova da nisam mogao vjerovati. A da ne spominjem da je trava i raslinje interaktivno, primjerice Griffin svojim krilima stvara vjetar koji savija travu ispod njega, voda isto tako, a impresivno izgleda upotreba Aard signa u močvari. Meni su jako dobro odrađene i facijalne animacije, jer vrlo lako se mogu iščitati emocije sa lica likova.
Službeni sountrack i ambijentalna glazba su pogođeni u notu kao da je Hans Zimmer radio na tome. Spomenuo sam njega jer mi osobno on najbolje pogodi glazbu sa tematikom, scenom ili radnjom nekog filma. Tako su i ludi Poljaci pogodili apsolutno sve! Čak i neki questovi imaju svoju posebnu pozadinsku glazbu. Izdvojio bi posebice Ladies of the woods koji obilježavaju jedan cijeli quest line:
https://youtu.be/J8J9HXcOxrs
Isto tako ambijentalna glazba Skelligea je fantastična i još svaki od otoka ima svoju zasebnu. Combat glazba se isto mijenja ovisno o lokaciji, a svaka je odlična. Ipak bi izdvojio Lazare, jer to sam prvo čuo i to mi je ostalo u lijepom sjećanju:
https://youtu.be/Mez7zaB6PoY
Mislim slušao sam ovo i prije nego što je igra izašla, ali igrajući Witchera, boreći se sa Griffinom uz ovakvu glazbu je totalna ekstaza! „Oy Lazare, Lazare Tuka ni sa kazali“, pa fast attack na beštiju! „Tervo tuka doydome Moma momche naydome“, pa dodge, roll i strong attack! „Ya momata godete Ya momcheto zhenete“ quen odradio svoje i blokirao udarac, a Geralt još jednom fast attack bočno po beštiji. I tako par minuta dok griffin nije pao.
Monsteri su isto važan dio, posebni likovi ove igre i drago mi je što nema nekakvih bosseva, jer to jednostavno nije witcher svijet i ne pristaje u igri. Dvojka je imala jedino Kayrana, dok za trojku nesmijem spoilat. Zanimljivo kako su odradili staništa pojedinih beštija. Tako se primjerice Leshena nemože vidjeti na sred neke staze u Velenu, ali zato sam mogao očekivati drownere uz rijeku, ghoulove na bojnom polju koje je pokriveno leševima, harpije na planinama ili na liticama uz more i slično. Svaki monster ima svoje stanište i svoje ponašanje, pa tako kada Geralt komentira da je čudno jer je primjerice nekker u skladištu sam, to zaista ima smisla i aludira na to da je primjerice netko podmetnuo skladištaru. Sam dizajn monstera je odličan i ima smisla. Vidi se da su postavljali pitanja „kako se kreće“, „što jede“, „kako se ponaša u određenim situacijama“ i slično.
Mogao bi pisati daleko više od ovog kratkog osvrta da koristim detalje i konkretne situacije iz igre, ali još je rano i neželim spoilat kolegama koji nisu odigrali.
Za kraj ću se dotaknuti tehničkih problema, jer za mene ova igra osim spomenute lake težine i slabije borbe nema baš nešto mana. Jako puno se pisalo o bugovima i tehničkoj izvedbi i zato sam stavio na početku na kojoj platformi sam igrao iz sljedećeg razloga.
Ja nisam niti jedan bug u igri imao! Imao sa par glitcheva koje sam redom zapisao kroz igranje:
1. Roche mi se spawnao u drvu, pa sam morao otići dalje od njega i pozvati ga opet
2. Jedan lik u Novigradu koji nosi drvenu kutiju nije hodao kako treba, već su mu noge nekontrolirano išle u suprotnom smjeru (na 4 ovakva slučaja sam naišao)
3. Geralt mi se prilikom iskakanja iz barke u vodu odjednom stvorio iznad barke par metara, pa sam pričekao da padne u more
4. Animacija kita kada izroni iz mora ponekad zastane dok ne okrenem pogled prema njemu i onda se opet aktivira i zaroni
Igra na PC platformi radi besprijekorno i vidi se da je bila primarna u razvoju.
Uzevši sve u obzir i ovo malo što sam podijelio s vama mogu hladne glave danas konstatirat ovo je najbolja igra koju sam odigrao. Ja nisam tip igrača koji može provesti 4-5 sati igrajući neki SP naslov, ali zato sam uz Witcher 3 znao provesti i 9 sati u komadu. Igra me totalno uvukla u svoj svijet i nije puštala do samog kraja. Često sam znao pjevušiti melodije iz igre, razmišljati o pojedinim odlukama, likovima i njihovim sudbinama. Pred kraj sam bio totalno van sebe i zabrinut jesam li odabrao sve kako treba za sam kraj igranja. A neke scene, neki susreti sa starim poznanicima i sam kraj naslova su izvukli toliko emocija iz mene kao ni jedan naslov do sada. Ovo najljepši virtualni svijet koji sam vidio u igri, koji je dinamičan, divlji, surov, a s druge strane neizmjerno lijep, čist i umirujući. Igra koja je u ovo moderno doba postavila neke nove standarde i pokazala da se može napraviti nešto drugačije. CDPR je uložio puno ljubavi u izradu i to se vidi na svakom koraku. Njihov stav „idemo napraviti najbolji RPG“ je urodio plodom. Neopterećeni trendovima, napravili su svoju igru, onako kako su oni mislili da treba izgledati i uspjeli su. Ogledni primjer evolucije serijala i trilogije! Za mene remek djelo i naslov nakon kojega ću teško bilo šta drugo igrati sa istim žarom.
Witcher Wild Hunt. Naslov koji ne govori puno, ali nakon što sam završio igru tek sada vidim da savršeno oslikava cijelu igru. Zaista sam bio witcher i zaista je zatvoreno poglavlje divljeg lova.
