The Matrix Resurrections
Legenda ide ovako: veliki fan prvog "Matrix" filma (čak ga je i proglasio jednim od svojih najdražih), Quentin Tarantino, uoči izlaska drugog "Matrix" filma — bio je u potpunosti naoštren. Bila je to "Kill Bill" godina i QT je, po prvi put u životu (njegove riječi, ne moje) osjećao kompetitivnost i konkurenciju. "To je bio Damoklov mač koji je visio nad našim glavama," pričao je kasnije. QT, promovirajući "Kill Bill" (tada u Kini), pogledao je drugi "Matrix" na dan kad je i izašao. Navodno (NAVODNO), iz istog tog kina u Kini, QT je izašao pjevušeći Jay-Z-a: "S-dot-Carter/Y’all must try harder/Competition is nada." Rekao je i: "Bio sam zabrinut zbog ovoga?"
Malo je reći da QT nije bio oduševljen drugim "Matrix" filmom. Počeo sam recenziju novog "Matrix" filma s ovim jer isto vrijedi i za mene. Prvi "Matrix" je gotovo monumentalno filmsko ostvarenje. Previše je važno. Previše je utjecajno. Nastavci su pokvarili mit, sahranili su kult. Drugi i treći "Matrix" filmovi su: "ok; kakogod". Drugi i treći "Matrix" filmovi su me — s vremenskim odmakom — natjerali da mislim kako je cijela ta brija oko "Matrix" filmova: ultra precijenjena. S vremenskim odmakom, "Matrix" je postao nešto što ne doživljavam.
I, evo me sad, u 2021.; prije malo više od sat vremena sam izašao iz kina i . . . volim novi "Matrix". Novi "Matrix" je jedan od, ako ne i najzanimljiviji film godine. Želite znati zašto? Ključan razlog: ni novi "Matrix" ne doživljava "Matrix". I radi to na briljantan način.
Novi "Matrix" je zapanjujuće zanimljivi nered. Film je toliko posvećen tome da ne pruža nikakve formalističke užitke svojih prethodnika, tako da film, zbog istih tih odluka, često ne daje nikakav komfor svojim fanovima, barem ne onaj ključni: akcijski aspekt komfora. Ritam cijele montaže akcijskih sekvenci je tako bliži nekakvom akcijskom filmu Tonyja Scotta (nemam pretjerano dobar razlog zašto mi je Tony Scott pao na pamet), nego kinematografskoj vještini, umjetnosti i jasnoći filmova Johna Wooa (kako je to bilo kod prethodnih "Matrix" filmova). Najnoviji "Matrix" uopće nije akcijski film.
Najhisteričnije, najbliže i (meni) najzanimljivije usporedbe tako mogu napraviti s "Metal Gear Solidom 4" i s Carpenterovim "Bijegom iz L.A.-a", gdje se većinu vremena aktivno ismijava ili diskreditira ono što je naizgled važno u vezi s vlastitim identitetom, pogotovo onim koji predstavlja "kulturološki fenomen".
Neću se uopće pretvarati da sam štreber koji se sjeća svih "Matrix" filmova, ali ovaj novi "Matrix" je definitvno luđi i štreberastiji od originalne trilogije. Prvih pola sata filma su kao Reddit objava zbilja intrigantnog članka koju sam primio danas na WhatsApp-u: "IMOTSKI Na ženu pao pršut i ozlijedio ju, završila u liječnika - Cronika". Prevdeno: WTF!?! Prevedenije: Zainitrigiran si. Prvih pola sata novog "Matrix" filma jednostavno želiš znati kako dođe do ozljede pršutom; jednostavno želiš znati više; jednostavno želiš znati sve.
Dakle, što imamo?
Filozofsku gustoću i ludost jednog Philipa K. Dicka ili Williama Gibsona donesenu sa zadivljujućom vizijom publici koja stopostotno neće imati "ugodno" blockbuster iskustvo. U mojoj knjizi: Veliki Respekt. Potpuno nekompromitirani umjetnički izraz; djelo redateljice koja radi točno ono što dovraga želi. Neću lagati i reći da je film ostvarenje godine, niti da je "zabavan" onoliko koliko možda misli da je, ali možda je to upravo ono što treba biti: neuredan, ljut i ciničan s pravom, politički indirektno direktan i stopostotno spreman na podizanje obrva. Jedno od najkompliciranijih i najosobnijih mainstream ostvarenja s mega proračunom; isto ono za koje ste možda mislili da je izumrlo u Hollywoodu. Dobre vijesti: nije.
Post Scriptum #1: zadnjih pola sata ili koliko već: Ogromna Pobjeda.
Post Scriptum #2: bit ću iskren; mislim da je mnoge od vas uništila površna estetika ere Marvel/DC filmova; "Matrix 4" izgleda cool (kad kažem cool, mislim: skoro da uspijeva u onome u čemu je "Fury Road" uspio)
Post Scriptum #3: film ima popriličan broj odličnih scena, cijela ona "White Rabbit" sekvenca je :blows smoke:
Post Scriptum #4: Tzereen, kad kažeš kako je "Spiderman" zapravo primjer kako ispravno koristiti nostalgične elemente da dobiješ nešto sasvim novo, svježe i kvalitetno, zapravo ne postoji ništa suprotnije od onoga što ja mislim trenutno (i nisam sam), a ovaj tip je plaćen za to, pa (ako želiš), pročitaj ovu recenziju; dobra je!! kbyetnx
https://www.indiewire.com/2021/12/the-matrix-resurrections-review-1234687110/
Post Scriptum #5: Hideo Kojima se vjerojatno upišao od sreće gledajući ovo.
Addendum: eh, da . . .
4/5
